Ovako su u 2013. zborili pojedini umni ljudi!
U GODINI VJERE, a to je bila 2013., štošta toga se dogodilo i u svijetu i u Hrvatskoj što je mnoge, koji slušajući umiju čuti, ‘ubolo’ u uho. Osim što je Jorge Mario Bergoglio izabran za novoga papu, a negdje duboko u švicarskom podzemlju – svjetski znanstveni umovi su uspjeli “uhvatiti” Higgsov bozon, dogodilo se još pregršt, za svijet, značajnih, pa i čudnih, događaja.
x x x
Ponedjeljak, 11. veljače 2013., posebno će se pamtiti, jer toga je dana u Vatikanu papa Benedikt Šesnaesti objavio URBI ET ORBI kako će 28. veljače 2013. u 20 sati – s položaja Prvog biskupa i Petrova namjesnika na zemlji – dragovoljno odstupiti jer, pojasnio je okupljenim kardinalima, ne osjeća se dovoljno fizički moćnim za daljnje obnašanje tako odgovorne i značajne dužnosti.
Ovom viješću čitav svijet se prenerazio i zapitao zašto? Zašto i zbog čega je tako odlučio i, zapravo, koji je pravi razlog papina odreknuća, međutim, odgovor na ovo pitanje nitko nije dokučio? Ostala su tek nagađanja znatiželjnika. Nedugo potom, (iako se tada već znalo da će budućeg papu kardinali birati tek 13. ožujka 2013.) Jutarnji list objavljuje tekst dopisništva Kaptol s naslovom: “HRVATI PRVI DOBILI PORUKU NOVOG PAPE”!
Citiram tekst iz Jutarnjeg lista:
“Hrvati su doista narod rođen pod sretnom zvijezdom. Evo, dok cijeli svijet pokušava odgonetnuti zagonetku stvarnog razloga odlaska Josepha Ratzingera s popinskog trona i pogoditi tko će biti novi papa i koja će mu biti misija, Hrvati su prvi na kugli zemaljskoj dobili poruku iz Vatikana kakvi će u budućnosti biti odnosi novog pape i Hrvatske!” – završen citat. Netko neupućen – iz citiranog teksta – vrlo lako je mogao pomisliti kako smo mi Hrvati postali, drugi po redu, od Boga, izabran narod.
x x x
Ima li u našoj domovini još nekoga tko nije čuo za biskupa Pozaića, čovjeka, koji je na nekoj tribini javno zazivao novu “Oluju i lustraciju” u Hrvatskoj i njegovim stavovima o sadašnjoj “odnarođenoj” vlasti i po njegovoj izjavi (pred samo održavanje referenduma o braku, a kad je riječ o homoseksualcima) kako je Bog stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu! Svoj obol referendumu o braku… dao je i naš nekadašnji nogometni majstor D. Š., izjavivši: “Ja znam da sam potomak Adama i Eve iz Noine arke!” – sasvim ozbiljno je konstatirao naš nekadašnji nogoloptač.
No, mladi don D. S., inače, studentski kapelan – kada je o biskupu Pozaiću riječ – na upit HTV-ovog novinara A. S., što misli o spomenutom biskupu, kaže, citiram: “Možda je biskup Pozaić, stilom govora dosegao Isusa Krista!” – završen citat, a na dodatno pitanje istog novinara, “…zašto žene ne mogu biti svećenice?” – don D. S., izbjegavajući daljnje propitivanje na tu temu, poput pravog Spartanca, lakonski odgovara: “Pa ni ja ne mogu roditi!”
Ima logike, ima.
x x x
Trinaestog dana mjeseca ožujka 2013. izabran je novi papa – papa FRANJO. Tog čovjeka kao da je sam Bog poslao kršćanima na dar – za papu! Kakav čovjek, i po ponašanju i po ophođenju s ljudima! Koliko skromnosti, dobronamjernosti, jednostavnosti i mudrosti u tome čovjeku, rekao bih, prava ljudina! Volio bih da uspije u svojoj misiji, jer ljudima je potrebna takva osoba, potreban takav čovjek, čovjek koji zna, hoće i umije normalno i uljuđeno razgovarati s ljudima, umije slušati – i čuti! – ljude i njihove potrebe, čovjek koji odlazi među narod, koji nikoga ne gleda svisoka… čovjek koji ne pati od skupih auta, od zlatnine, zlatnih lanaca, zlatnih ufrkanih štapova ukrašenih draguljima i zlatnih križeva.
Pogledajmo ga kako se samo jednostavno odijeva za službu svete mise, pa usporedimo naše vodeće prelate kako su oni odjeveni na misnim slavljima. Kao da su smetnuli s uma da “odijelo ne čini čovjeka”, a osobito ne svećenika koji bi po prirodi stvari trebali dijeliti sudbinu većine svoje pastve od koje u Hrvatskoj veoma, veoma dobro žive, biti skromni, propovijedati Isusov nauk i evanđelje, biti moralni autoritet i vjernicima i agnosticima, ali i ateistima. Zapravo, svim ljudima, bez razlike, potreban je moralni autoritet.
Međutim, naši prelati su puni zlatnine, pa je osiromašenom narodu već pomalo postalo i odbojno to gledati. Teško se i prisjetiti, kada smo posljednji put vidjeli nekog našeg prelata da se veselo, radosno i iskreno nasmije ili barem osmjehne prilikom susreta sa svojom pastvom? Obično su narogušeni i mrkih pogleda. Najvećma se bave politikanstvom, ponekad, čak, i politikom dok narod gladujući prekapa kontejnere i kante za smeće u potrazi za nečim korisnim.
x x x
No, i za papu Franju, studentski kapelan don D. S. ima, kao, poruku, pa kaže: “Ljudi moraju shvatiti, Crkva nije tu da bude popularna. Bogu hvala, mediji su oduševljeni novim papom Franjom, ljudi također, ali sve se bojim da će biti slična priča kao sa Isusom kojega su svi slavili na ulazu u Jeruzalem; ‘slava Kralju Davidovu!’, a za tjedan dana ta ista rulja je vikala ‘razapni ga!, razapni ga!’ Da sam na papinu mjestu bio bih oprezan s tim pohvalama!” – završen citat.
x x x
Na račun pape Franje – 27. ožujka 2013. – i biskup M. S. novinaru je imao što reći, citiram: “…mi živimo skromno i nismo trebali dolazak pape Franje da nam drži lekcije!”, a nedugo potom, s nekakvom otvorenom tekom ispred sebe na stolu, u kameru izjavljuje. “…nije Crkvi do meterijalnih dobara i raskoši. Kada uknjižimo neku nekretninu, jednostavno okrenemo list i idemo dalje…!” – uz jedva primjetan, ali znakovit, smiješak…
x x x
“Pobačaj je gori zločin od silovanja djece od strane svećenika!!” – tješeći svoju pastvu, kao iz topa je ispalio meksički nadbiskup Fabio Martinez Castillo.
x x x
Što tek reći za našu političku elitu i po čemu ćemo ju pamtiti u 2013. godini?
Sve bolji od boljega. U Slatini smo, 16. ožujka 2013., na nekom političkom skupu, od jedne uvažene dame političarke čuli i ovo: “Ja mislim da je ovo Hrvatska, a svi drugi su GOSTI! Ako ju ne vole neka ju napuste… ili neka ju barem poštivaju?!” Za ovu izjavu pobrala je frenetičan pljesak prisutnih.
x x x
Eto, em smo “slučajna država!”, em “tko se zadnji smije, taj se uopće ne smije!” – mudro je zaključio naš premijer, dok se gospodin Karamarko pohvalio: “…mi možda i jesmo krali, ali smo izvješće na vrijeme dostavili!” – (naime, riječ je bila o izvješću o financijskom poslovanju naših političkih stranaka). Nek se zna… i upamti!
x x x
O, Svevišnji i milostivi Gospode! Što smo ti, kao narod, skrivili da nas tako okrutno kažnjavaš pa opetovano izabiremo ovakve i slične ljude da nam vode državu i da se takvi uvijek iznova bore za vlast, a mi kao omađijani* ili retardirani im poklanjamo naše glasove?! Molimo te Gospode, prosvijetli nas! Prosvijetli nas kao narod, da ubuduće umijemo prepoznati prodavače magle i lažne proroke. Ako Svevišnji usliša ovu našu molbu, molbu Njemu, možda i u našoj domovini napokon zaživi navještanje Radosne vijesti. Već bi i bio red da smo na redu da se kod nas uvede red da kao narod osjetimo nešto bolje od dosadašnjega…
x x x
Šef zagrebačke policije – kao moralni čin – svome pretpostavljenome stavlja svoj mandat na raspolaganje, jer mu je sin uhićen zbog krivotvorenja dokumentacije…i prijevare, međutim, njegov pretpostavljeni ne prihvaća njegovu ponuđenu ostavku. Za pretpostaviti je kako gospodin nadređeni ozbiljno sumnja u svoga podređenoga (iako je upravo taj podređeni šef policije) kako valjda nije načistu što uopće znači moralni čin?!
x x x
Kod izlaska iz pritvora Z. M., zbog verbalnog napada na ministra Ž. J., njegov branitelj M. M. izjavljuje novinarima: “Žao mi je samo ministra… što se upustio u ovo. Mislim da nije dovoljno razmislio i mislim da to sigurno ne bi ponovio!”
Eto, takve stvari kod nas prolaze bez javne osude i tako kod nas funkcioniraju stvari… osobito kada je riječ o pravu i pravdi…!
x x x
Zaključit ću ovu “bisernu” nisku izjavom poznatog i uvaženog zagrebačkog psihijatra gospodina G. Naime, kada su ga novinari zamolili za komentar, u to vrijemne aktualnog, slučaja silovanja u braku. Uvaženi gospodin psihijatar G. kaže, citiram: “I kokoš uvijek bježi pred pijetlom i time pojačava njegovu seksualnu želju!!”
x x x
E, baš me zanima, ali zaozbiljno, posjećuju li i psihijatri psihijatre, mislim, iz zdravstvenih razloga?!
*omađijati = izgubiti sposobnost rasuđivanja, začarati…
