Tijekom godine pratili smo na našem portalu niz sportskih klubova, događaja i manifestacija, a za kraj godine izdvojit ćemo dva kluba kao pozitivan i negativan primjer. Kao pozitivan primjer ističemo Ženski rukometni klub Zrinski koji je osvojio naslov prvakinja Druge hrvatske rukometne lige – Sjever.
Mlade rukometašice su imale pravo igranja u prvoj ligi, no zbog financija zbog svega se odustalo. Osim toga klub koji je drugoligaš daje čak četiri reprezentativke. Polusezonu su rukometašice opet završile kao prvakinje s jasnim ciljem da se opet želi biti prvak lige. A što onda?
Ako i drugu godinu djevojke budu prve, a ostanu u istom rangu koji bi motiv trebao biti za dalje? Igranje radi igranja bez natjecateljskog duha? Veliki je problem što dio ili bolje reći velika većina djevojaka završetkom srednje škole odlazi studirati i ne može se više baviti rukometom. I tako se vrtimo u krug da klub stvara izvrsne rukometašice koje oblače reprezentativni dres, ali ne može u prvu ligu.
Bila bi velika šteta i zbog sporta i zbog djevojaka, ako se izbori pravo igranja kvalifikacija ili direktan ulazak u prvu ligu, a da se to ne ostvari. Ove se godine prekasno reagiralo i kada se ustvrdilo da se nema novaca odustalo se od svega. Dobro ili loše, kako će tko gledati. Imamo jako malo ženskih klubova u odnosu na muške i zato bi trebalo podržati Ženski rukometni klub Zrinski na sve moguće načine.
Kao negativan primjer ističemo Nogometni klub Čakovec. Što reći o klubu koji jesensku polusezonu završi s gol – razlikom 9:89 u 15 utakmica? To je gotovo 6 golova po utakmici, a bilo je i onih koje su završavale 17:0, 12:0 i slično.
Prema onome malo što se čulo iz kluba koji je potpuno bio zatvoren za medije tijekom jesenske polusezone da je za sve krivac Nogometna škola Međimurje Čakovec koja im nije dala igrače prema ranijem dogovoru. S obzirom da se u NK Čakovec ne odrađuju pripremni trenažni procesi, da su treninzi vrlo čudne naravi, tko bi trebao dati mladog igrača koji trenira sustavno i kvalitetno niz godina u školi u klub u kojemu se jednostavno rečeno ne radi. Ništa ne ide bez treninga i vježbanja pa ni nogomet.
Najbolje bi bilo da NŠ Međimurje Čakovec daje igrače, da grad i županija daju novce i još da klub ima na besplatno korištenje svlačionice, stadion i terene. Takav klub bi bilo dosta jednostavno za organizirati i voditi.
Drugi biser kojim se ovaj klub sramoti je izolacija. Izjave za medije nema. Kada su bili u par navrata suspendirani za suspenziju su svi znali osim u klubu jer oni ne primaju emailove, jer oni ne primaju poštu, jer kod njih ne radi telefaks ni išta drugo. Možda da im se pošalje golub pismonoša?
ŽRK Zrinski i NK Čakovec su susjedi preko ceste. Zrinskice su u dvorani Graditeljske škole, a Čakovec na stadionu Mladosti. Jedni su na vrhu svog ranga natjecanja, a drugi na dnu. Što razlikuje ove susjede? Rad i upornost, vodstvo klubova ili nešto treće? Vjerujem da nije težak odgovor na ovo pitanje.