Nakon što je u domaćim medijima objavljena skraćena (cenzurirana) verzija iskustva Čakovčanina Dalibora K. (27) (podaci poznati redakciji) koji se ponukan informacijama o “obećanoj zemlji” otputio na rad u Kanadu, on se osobno javio portalu Dnevno.hr te ponudio cijelu priču o njegovom boravku u toj zemlji. Dio njegovog dopisa prenosimo u nastavku:
“Već godinu dana čitam razne članke na hrvatskim portalima o odlascima u Kanadu, životu u Kanadi i svaki put dobijem grč u želucu kad pročitam kakve stvari se drobe, a koje su kao “istražene” , a zapravo su “rekla-kazala babske priče”. Da vam kažem jednu stvar, ja sam došao u Kanadu, točnije Toronto prije malo više od godinu dana, od tada sam prešao doslovce pola Kanade automobilom u potrazi za boljim poslom. Da vam podjelim iskustvo iz prve ruke i konačno demistificiram taj idealni život u Kanadi, ne znam gdje bi počeo, ali ajmo redom.
Toronto – veliki grad, ali ništa posebno (živio sam u Bangkoku godinu dana i Toronto je 0 bodova kad usporedim). Dakle ovako, prvo da bi došli u Kanadu treba vam oko 1.000 eura za put (avio karte i putno zdravstveno osiguranje na godinu dana, hoteli u tranzitu, javni prijevoz,hrana itd). No, kada konačno dođete u Toronto ako nemate dodatnih 1.000 eura u džepu, gadno ćete se provesti.
Kao prvo,morate unajmiti hotel dok ne nađete stan, da bi iznajmili stan u normalnoj zgradi u kojoj ne žive mađarski Romi, gdje u zgradi ne postoji “Meth lab” ili se odvija prostitucija te su 3-5 policijskih autiju parkirani tamo svaki dan, ili gdje žohari vrve iz svake rupe u stanu treba sljedeće: potpisati ugovor o leasingu na najmanje 6 mjeseci (ako imate sreće da nađete tako kratak rok, obično je 1 godina), onda morate platiti tzv. “key depozit” koji je iznos jednak jednomjesečnom iznosu rente + standardna cijena je 900 kanadskih dolara na mjesec. Znači odmah u startu vam ne gine trošak od 1.800 kanadskih dolara. (kanadski dolar vrijedi oko 5,6 kuna).
Garsonjere o kojima pišu hrvatski mediji za cijenu od 700 dolara je moguće naći, ali u kvartu gdje postoji velika mogućnost da vas netko izbode kad izađete do dućana ili u gorem slučaju da pokupite metak. Postoji jako puno takvih kvartova u Torontu i znam o čemu pričam jer sam i sam živio u Parkdaleu i East Yorku, u zgradama koje su pune Kanadskih socijalnih slučajeva! To je nešto kao Bronx u New Yorku.
Da bi se kretali po Torontu u početku koristite javni prijevoz koji košta 3 doalra u jednom smjeru, ili mjesečni pokaz 139 dolara , vrijedi za autobuse, podzemnu željeznicu i tramvaje. Međutim, što više tražite posao to vam je jasnije da bez automobila ste nitko ni ništa. Većina poslova koji se mogu naći u Torontu se nalaze van GTA (Grand Toronto Area) na mjestima poput Mississauge , Hamiltona ili na drugoj, istočnoj strani GTA ili čak van GTA.
Govorim o šljakerskim poslovima tipa postavljanje knaufa, keramike i ličenja zidova, selidbi i sl. što sam u početku i sam radio. Da ne govorim da ako tijekom zime dođete u Toronto da možete zaboraviti na poslove poput konobarenja, jer nitko ne traži konobare prije ljeta, isprobano, cijeli Toronto sam prešao biciklom od kafića do kafića, restorana do restorana. Da stvar bude gora, neovisno o tome jeste li konobarili dom , uvjek vas pitaju koliko imate “Canadian experience”, nakon čega ste izgorjeli. Njih ne zanima iskustvo koje nije iz Kanade, jer svakakva ekipa dolazi sa svačime natrkeljanim u rezmie i traži posao, a to oni ne mogu provjeriti.
Mediji pišu da je u Kanadi hrana jeftinija. Ne znam odakle im to, hrana košta otprilike isto kao u Hrvatskoj, MEĐUTIM kvaliteta je daleko lošija! Voće i povrće je sve uvoz iz USA, umjetno uzgojeno, bez okusa, odvratno za jesti u usporedbi sa onim što se u Hrvatskoj jede.
O mesu da ne pričam, piletina, koja 200g pilećih prsa npr košta 5$ i to na akcijskoj cijeni one piletine kojoj ističe rok za koji dan! 150g Atlantskog lososa koji je jedini jestivi košta 5-7$ , 200g mljevene govedine košta oko 8-10$ , isto tako kad napravite faširano meso od toga sa dodanim lukom, češnjakom, vegetom i ostalim sastojcima i dalje nema okus kakav bi trebao biti. Čokolade koštaju najjeftinije oko 2.20$, da ne govorim da je Kraševa Dorina premija za smeće koje se ovdje prodaje. 1.5L flaširane vode i to ne izvorske nego obrađene ispod 2$ zaboravite. Toliko o hrani.
Bez mobitela ne ide, nema posla bez mobitela, naplaćuju se dolazni i odlazni pozivi, ispod 25$ mjesećno samo na pretplatu nema ništa + naravno minute i data, ukupno cca 50-60$ na mjesečni internet ugovor, opet ispod 60$ neki najbjedniji internet nema! Kao što sam prije spomenuo bez automobila ste nula , ali da vam sad objasnim i taj trnovit put koji sam morao proći.
Imam hrvatsku vozačku 9 godina, prošao sam dobar dio Europe i Rusije autom, godinu dana sve skupa vozio automobil sa volanom na desnoj strani i po krivoj strani ceste u Tajlandu, nagledao sam se i doživio stvarno svašta, da bih došao u Toronto s međunarodnom vozačkom dozvolom i kupio auto za 600$ (doduše takav bi kod nas bio oko 2.000 eura minimalno), da bi došao u ured za registraciju vozila i prvi šok.
Ne mogu registrirati automobil na međunarodnu vozačku dozvolu, makar sam vlasnik, zovem osiguranja ista stvar. Kažu trebamo kanadsku vozačku. Pokažem u uredu našu i kažu, prevedi, platim ovlašteni prijevod 80$ i potvrdu iz hrvatskog MUP.-a da je stvarno izdana kad piše i kažu, ok priznajemo ti iskustvo iz Hrvatske, sad ajde još na pismeni i cestovni ispit (ponovo polaganje vozačkog).
Naravno da ne pričam da sam i to platio ukupno 200$ samo ispite + automobil od autoškole 70$ i to automatski koji nikad nisam vozio i na koji se nikako ne mogu priviknuti. I ajde prođem ja i taj cestovni ispit u Torontu, stvarno poniženje kakvog nema nigdje, Kanađani su jedni od najgorih vozača koje sam sreo po cestama diljem svijeta, dakle ispit vožnje; gluposti poput bočnog parkiranja i zaustavljanja na “4 way stop” (čega doduše nema u Europi).
Postoje neke male razlike u pravilima vožnje, primjerice spomenuti “4 way stop’” kod kojeg ne vrijedi pravilo desne strane već tko prvi stane na raskrižju , taj prvi prolazi, na crveno bez dopunske strelice se uvjek smije proći desno, tramvaj koji vozi sredinom ceste se ne smije prestizat po desnoj strani i sl. I kad sam konačno dobio vozačku u ruke veselo odskakućem do osiguranja uzet osiguranje za moj novi auto, kad usljeđuje novi šok. Kažu jer nemate ‘Kanadskog iskustva’ premija će biti 520$ na mjesec!!! (I to najjeftinije što sam našao, ostali su lupali cifre od 700-800$ na mj).
Oni naime uzimaju u obzir kakav je auto i koje je boje, koliko godina imam i da li imam prijašnjih sudara, znači u mojem slučaju kupio sam obiteljski sedan kvalitetnog japanskog proizvođača iz ’91 sa 5 rednih cilindara i 176ks, zapremnine 2.5L, crvene boje, imam 27 godina i oni nemaju evidenciju da sam imao sudare u prošlosti, stoga me se tretira kao vozača početnika. Njih apsolutno ne zanima koliko CO2 auto izgara, kolka mu je zapremnina i ostale gluposti zbog kojih se lupa porez ljudima u Hrvatskoj i ne da im se živjet.
Da isto tako spomenem da mi auto nije zadovoljavao eko test da bi prošao tehnički i dobio tablice, pa sam i tu morao podmazati mehaničara sa 200$ (da, ima toga u Kanadi, Ontario, naveliko!). I tako 520$ troška na mj za auto osiguranje. Jel još mislite da se može na stranu staviti 5.000kn? Gorivo doduše jeste jeftinije nego u Hrvatskoj, u Torontu košta oko 7kn litra, ali kad uzmete u obzir grad veličine Toronta i kad vam put na posao je dugačak 30-70km u jednom smjeru i sve to se vozite po gradu onda vam to nije
nimalo mali trošak goriva.
Znači da sumiramo. Toronto, stan 900$ , javni prijevoz 140$ ili auto 520$ + 250-300$ mjesečno na gorivo , hrana na mj oko 500$ ako ne doručkujete i imate pola ručka te obilnu večeru, da ne govorim da sve to vrijeme ne možete čamit u stanu vikendom i da se treba socijalizirat, pa odete na pivu, dvije ili okrenete rundu i ode 60-70$ iz džepa. Najjeftinija piva je 5$.
Kanadska zima, na odjeću iz Hrvatske zaboravite, treba kupit nove čizme i jaknu, podgaće i sl, jakne ispod 250$ zaboravite, čizme ispod 100$ isto tako, pa idete po gradu, i ups nema para više, platite mobitel i internet i gotovo.
Molim Vas još jednom, nemojte pisat ljudima o prosječnim plaćama od 2.000$ i šparanju od 5.000kn na mjesec jer to su bajke koje očajni ljudi u Hrvatskoj sanjaju, odriču se svega doma, ulaze u dugove da odu, čak i sa malom djecom u tu Kanadu i onda hladni tuš ih dočeka. Pogotovo obitelji sa djecom, pošto kanadski zakoni kažu da ako imate djete morate imati određenu kvadraturu po djetetu, to iznajmljivanje povisuje na 1.200-1.600$ mjesečno, a često jedan od supružnika ne može dobiti radnu dozvolu godinu ili dvije”.
Cijelu priču pročitajte na Dnevno.hr.
