– Zajednica se u posljednjih nekoliko godina jako promijenila i nije više kao što je bila prije 15 godina. Promijenila su se i vremena i ljudi i problemi koji ih muče. Sve je manji problem heroin, a sve je više drugih ovisnosti poput kocke – počeo je priču o Zajednici Cenacolo Ivica Dobranić iz Čakovca, koji je posljednjih godinu i pol u varaždinskoj Zajednici. I dok je prije 15 godina Zajednica bila u pravom smislu riječi komuna s oko 50-ak momaka, danas to više nije tako.
– Zajednica se razvila u molitvenu zajednicu u kojoj tražimo neki dublji smisao, a u interesu su nam čovjek i obitelj – kaže Ivica. Inače, varaždinska je Zajednica Cenacolo osnovana na zemljištu sestara Uršulinki 1996. godine, a danas se u njoj nalazi oko 35 osoba.
Osjećaj izgubljenosti
Iako se formalno radi o bratovštini u Zajednici su odnedavno i žena i djece. Naime, prije oko godinu dana bratovština Zajednice Cenacolo u Varaždinu postala je postala prvom mješovitom bratovštinom u Hrvatskoj.
– Vidimo da svi problemi potječu od obitelji i zapravo bi osoba koja bi provela vrijeme u Zajednici i vratila se kući, opet zapala u probleme. Zato je uvedena mogućnost da cijela obitelj bude u Zajednici te da se na taj način ponovno ujedini – pojasnila je Josipa Dobranić (31), Ivičina supruga s kojom ima troje djece. Josipa pojašnjava kako je cilj zajednice pomoći bilo kome s bilo kakvim problemima, ne nužno sa ovisnošću.
– Osjećaj izgubljenosti i depresije problem je s kojim se susreće sve više ljudi, jer mladi više ne znaju komunicirati – kaže Josipa koja smatra da se u Zajednici osoba opet uči pravim vrijednostima.
– Dok smo živjeli vani, živjeli smo životom u kojem nije bilo reda, koji ovdje pokušavamo opet uspostaviti – nadovezuje se Ivica. A da bi se, uvjetno rečeno, ušlo u Zajednicu potrebno je zaista željeti promijeniti način života. Prije svega, kaže Ivica, potrebno je odraditi pripremne razgovore koji traju mjesec ili dva.
– Pripreme su tu da se vidi postoji li uistinu volja za promjenom kod osobe koja traži pomoć i može li joj Zajednica pomoći – kaže Ivica i dodaje da oporavak kroz
Zajednicu ne ide na silu
– Nemamo nikakve doktore ni psihijatre, već smisao tražimo kroz rad – kaže i pokazuje nam cvjetnjak, povrtnjak, štalu…
“Glavna kuća” je u Italiji
– Rano ustajemo i svatko ima svoje dužnosti i pridonosi Zajednici kako najbolje zna i umije. To se višestruko vraća – zaključuje Ivica. “Glavna kuća” Zajednice nalazi se na brežuljku Saluzza u Italiji. Do danas je u Italiji i ostatku svijeta otvoreno 56 bratovština.
