Malo prije sam se vratio iz dućana i dva zapažanja mi se motaju po glavi. Koliko je teško provjeriti č i ć ili ije i je prije nego se stavi neka roba na policu. I još ako kod nje piše akcija vjerojatno će privući dodatnu pažnju.
Najprije me s lijeve strane dočeka artikl “kupači kostim”. Ovaj č mi nikako ne sjeda, ali dobro. Ako ništa drugo uvijek mogu konzultirati pravopis ili hrvatski jezični portal. Idem korak – dva dalje, a tamo na popustu “domačica”. Zar je nekome teško pročitati na proizvodu je li č ili ć prije nego što stavi na policu naziv? I onda ćemo se ljutiti na djecu koja nam pišu kuča ili zadača? Ili tko je kriv da smo toliko s jezikom na VI?
Pala su mi u oči i dvije matematičke “sitnice”. Kupujem proizvod koji košta 49.99 kn. Uredno dam 50 kuna, dobijem račun i to je to. Hvala i doviđenja, dođite nam opet. Znam da neću skrahirati zbog jedne lipe, ali negdje sam pročitao da su nam upravo na tim cijenama s 99 lipa i ne vraćanjem jedne lipe trgovački lanci uzeli nekoliko milijardi kuna! Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača, lipa po lipa – milijarde kuna.
Dobro, za lipu nikome ništa. Još me više začudila blagajna koja ovako računa. Kupio sam proizvode u vrijednosti 39.98 kuna. Uplatim opet 50 kn, a na zaslonu piše za vratiti 10.05 kuna. I stvarno dobijem taj iznos van. Gledam sada račun u papirnatom obliku doma i vidim da piše za vratiti 10.02 kune.
Dakle prije sam izgubio jednu lipu, sada dobio tri i na kraju sam u plusu – dvije lipe! Nije nešto, zar ne? Ali opet se treba prisjetiti na silnu vojsku kupaca kod nas gdje se sigurno na ovim lipama namaknu značajna sredstva… Samo nekako puno rjeđe u našu korist.
