Zbog loših rezultata na lokalnim izborima u gradu Zagrebu, Branko Vukšić, dao je ostavku na dužnost potpredsjednika Hrvatskih laburista – Stranke rada, čime automatski prestaje biti članom Predsjedništva i Nacionalnog vijeća te stranke.
– Iako su korijeni neuspjeha Hrvatskih laburista u Zagrebu daleko dublji i kompleksniji od moći i utjecaja jednog makar i visoko pozicioniranog člana stranke, osjećam odgovornost za loše rezultate na lokalnim izborima. Zato dajem ostavku na funkciju potpredsjednika stranke. Tim činom automatski prestajem biti član Predsjedništva i Nacionalnog vijeća Hrvatskih laburista – Stranke rada – naveo je Branko Vukšić u emailu poslanom medijima.
U tome se zasigurno krije nešto dublje od same odgovornosti. Vratimo se unatrag. Predsjednik te stranke Međimurec Dragutin Lesar u izbornu utrku krenuo je vrlo optimistično. Njihove ankete koje su slali medijima pokazivale su kako su oni treća stranka u Hrvatskoj, ali i u Međimurju. U izbornoj noći Lesar je najavljivao siguran prolaz Marijana Belčića u drugi krug izbora za međimurskog župana.
Međutim, sve je to palo u vodu. Belčić je od pet kandidata osvojio najmanje glasova. Ništa bolje nisu prošli ni njihovi kandidati za čelne ljude Grada Čakovca. Postavlja se pitanje gdje je nakon objave prvih neslužbenih rezultata nestala euforija laburista? Vidjevši izrazito loše rezultate Lesar je poručio “da svatko od kandidata mora preuzeti političku odgovornost”. Vukšić se prvi držao zapovijedi svog šefa i podnio ostavku.
U velikoj nadi i vrlo vjerojatno “trenutnoj popularnosti” samouvjereno su svoje liste imali u čak 170 općina i gradova i 48 kandidata za izvršnu vlast. Uvjereni u dobre rezultate u većini općina i gradova u izbornu utrku krenuli su samostalno i doživjeli politički fijasko. Uspjeli su izboriti drugi krug tek u dvjema sredinama.
Iz pouzdanih informacija saznajemo kako su njihovi članovi ostali razočarani u Općini Goričan. Naime, tamošnji članovi njihove podružnice skupili su ljude za listu, međutim rečeno im je neka pričekaju izbore za četiri godine. Da li je to bila volja šefa Lesara ili predsjednika međimurske podružnice Rajka Bulata članovi ne znaju, ali znaju da su imali volje, želje i snage te vjeru u tu stranku. Ostali su razočarani, a veliko je pitanje gdje će biti za 4 godine.
Ako kandidati moraju preuzeti odgovornost za svoje neuspjehe, pitamo se kakvu odgovornost mora preuzeti prvi čovjek stranke Dragutin Lesar koji je na sve odluke dao svoj “blagoslov”. Detaljniju analizu svih rezultata predsjednik Laburista najavio je nakon drugog izbornog kruga. Ostaje nam da pričekamo kako bi saznali odgovor na pitanje da li je ovo početak kraja njihove popularnosti na hrvatskoj političkoj sceni?
