Odlukom Hrvatske biskupske konferencije iz 1972. sveti Josip osobito se štuje u Hrvatskoj. U protokolu Hrvatskog sabora za 9. i 10. lipnja 1687. nalazi se na latinskom jeziku ovaj tekst: “Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.”
Tom odlukom proglašen je zaštitnikom hrvatskog naroda. Sveti Josip zaručnik je Marijin i Isusov hranitelj. Josip je radio kao siromašni tesar iz Nazareta i u njegovoj je blizini Isus proveo svoje djetinjstvo i mladost, živeći jednostavnim radničkim životom. Kršćani slave Josipa, Marijinog zaručnika i Isusova poočima kao sveca i kao Božjeg odabranika.
Uz svoj tesarski rad, Josip je bio vjernik. Molio je i čitao Sveto pismo te je pristao vršiti Božju volju. Po duši je bio pravednik tj. svetac, po dostojanstvu Marijin suprug odnosno muž nebeske kraljice, a po zanimanju othranitelj Isusa, Sina Božjega.
Bio je ponizan, skroman i šutljiv, nikada se nije uzdizao ili hvalisao pred ljudima baš kao naš novi papa Franjo čija je inauguracija bila baš na ovu svetkovinu. Josip je imao čast, da su mu kao glavi obitelji, bili poslušni i Isus, Sin Božji i Marija, Majka Božja. Josip zajedno sa Marijom i Isusom čini Svetu obitelj.
Svetkovina sv. Josipa slavi se 19. ožujka, a 1. svibnja je spomendan sv. Josipa radnika. Diljem Hrvatske služena su misna slavlja.
