Ivana Lekšić, radijska novinarka i urednica iz Bjelovara, otkrila je za portal H-Alter metodologiju kojom lokalni radijski nakladnici pronevjeruju sredstva Fonda za pluralizam elektroničkih medija:
“Kao osoba koja godinama radi na radijskim postajama Bjelovarsko-bilogorske županije i Međimurske županije, osjećam potrebu reagirati i prokomentirati medije u Hrvatskoj (bar one na kojima sam radila) i dati Vam na znanje da što god promijenili i odlučili u novom Zakonu o elektroničkim medijima, ništa od svega toga ne znači ukoliko netko ne počne pratiti rad tih istih medija. Kako sam zbog straha da ne ostanem bez posla, a samim tim i sredstava za život, godinama bila prisiljavana na lažiranje radijskih emisija za sredstva Fonda za pluralizam, rasprava o tome tko treba dobiti pravo na javljanje za ta ista sredstva (portali, neprofitni mediji, komercijalni… itd.) je više nego smiješna. I dok Vi raspravljate treba li portalima dati mogućnost za dobivanje sredstava iz navedenog fonda, SVE radijske postaje na kojima sam radila (radila sam na tri radijske postaje u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji), javljajući se za sredstva od Fonda za pluralizam, lažirale “Svaka lažirana emisija snimljena je u više ‘epizoda’, odnosno onoliko koliko je potrebno za pravdanje dobivenih sredstava. Sve bi se to skupa potom uredno slalo na adresu nadležnog Vijeća” su više od 70 posto emisija za koje su dobile novac. Vijeće za medije je kao nadležno tijelo obaviješteno o tome, no nije reagiralo, zato sve ovo ‘popravljanje i prepravljanje’ Zakona o elektroničkim medijima nema smisla. U elektroničkim medijima, na terenu, situacija je tragična, ali ne zbog zakona koji ne valja, već zakona koji se ne provodi….zato ne krpajte zakone, provodite ih!”
Ovu je poruku, potpisana imenom i prezimenom, na stranicama Ministarstva kulture – rezerviranim za javne primjedbe o novom Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima – prije punih dva tjedna ostavila Ivana Lekšić, novinarka, urednica i radijska voditeljica.
Prije toga Ivana Lekšić dobila je otkaz na jednoj radijskoj postaji nakon što je njezinu vlasniku kazala kako više ne namjerava sudjelovati u opisanoj raboti. Radio na kojem je radila i kao urednica, naime, najmanje dvije godine je uredno od Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija dobivao stotine tisuća kuna, lažirajući emisije i programski sadržaj temeljem kojeg mu Vijeće za elektroničke medije daje ovaj novac.
Riječ je, podsjetimo, o državnom fondu iz kojeg Vijeće za elektroničke medije godišnje raspodjeljuje najmanje 30 milijuna kuna radijskim i televizijskim postajama, a ubuduće bi se taj novac trebao dijeliti i neprofitnim portalima te proizvođačima neprofitnog audiovizualnog ili radijskog programa. Sredstvima Fonda potiče se proizvodnja i objavljivanje programa na lokalnoj i regionalnoj razini koji je od javnog interesa, a osobito su važni za ostvarivanje prava građana na javno informiranje, nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj te, između ostalog, za razvoj obrazovanja, znanosti i umjetnosti.
Zadatak nadležnog Vijeća za elektroničke medije – pod trenutačnim predsjedanjem Zdenka Ljevaka – je da, uz financiranje medija i dodjelu frekvencija zainteresiranim pojedincima, nadzire njihov rad, što će reći da to tijelo snosi najveću odgovornost za “Neke od tih emisija bile su vezane uz ravnopravnost spolova, nacionalne manjine, emisije o kulturi, dječje emisije, pa čak i informativne dijelove programa” kontrolu sadržaja koje svake godine financira novcima poreznih obveznika.
Donosimo Vam dio intervju preuzetog na portalu H-Alter s Ivanom Lekšić nekadašnjom glavnom urednicom propale međimurske radijske postaje Radio Cafe Čakovec.
Nakon što ste ostavili navedenu opservaciju na stranicama Ministarstva kulture, je li vam se iz nadležnog ministarstva ili iz Vijeća za elektroničke medije itko javio?
Ne. Poruku sam napisala 7. veljače i nikakvu povratnu informaciju, upit ili nešto tomu slično nisam dobila…
Zašto ste odlučili otvoreno progovoriti o ovoj priči?
Prvenstveno kao reakciju na višemjesečnu raspravu o novom prijedlogu Zakona o elektroničkim medijima. Naime, koliko god novi zakon donese poboljšanje na medijskoj sceni u kontekstu boljeg programskog sadržaja, moja iskustva mi govore kako novi ili stari zakon nisu problem po sebi, već činjenica da se nitko tih zakona ne pridržava, jer nadležna državna tijela i agencije ne kontroliraju na što se novac troši. Zbog toga sam odlučila skrenuti pažnju na praksu masovnog izvrdavanja zakona, koja se neće promijeniti bez obzira na nova zakonska rješenja, ukoliko se ne uvede kvalitetniji nadzor nad programskim sadržajem koji se putem Fonda financira. Razlozi moga istupanja su, dakle, profesionalne i građanske naravi; profesionalne jer smatram da ovakve prakse dobrano utječu na srozavanje ionako devastirane novinarske struke, a građanske jer držim da kao pojedinac, bez obzira na struku Umjesto emisija za koje smo dobivali novce vrtjele su se informativne i slične emisije od jednog drugog radija, što je još jedan oblik kršenja zakona, izuzev lažiranja inicijalnih emisija kojoj pripadam, imam moralnu obligaciju ukazati na nepravde i nezakonitosti kojima sam svjedočila.
Sjećate li se sadržaja nekih od fiktivnih emisija? O čemu se u njima pričalo?
Neke od tih emisija bile su vezane uz ravnopravnost spolova, nacionalne manjine, emisije o kulturi, dječje emisije, pa čak i informativne dijelove programa.
Koliko se na taj način na jednoj radijskoj postaji izvuklo novca iz Fonda?
Ne samo da se novac dobivao temeljem nepostojećih emisija, već je radijska postaja izvrdavala razloge zbog kojih je frekvencija inicijalno dobivena od nadležnog Vijeća za elektroničke medije Tijekom 2011. i 2012. godine na taj je način iz Fonda dobiveno nekoliko stotina tisuća kuna.
Koliko se, u postotcima, takvog sadržaja lažiralo?
U opasci koju sam ostavila na stranici Ministarstva napisala sam da je lažirano najmanje 70 posto sadržaja. No, ako bismo išli po pojedinim godinama, broju emisija, onda taj postotak raste na sigurno 90 i nešto posto, s obzirom na količinu materijala koji je naknadno nasnimljen za potrebe pravdanja novaca dobivenih iz Fonda.
Tko je sve znao za ovu praksu?
Svi zaposlenici ili većina njih su znali za praksu, a poslodavac, odnosno nakladnik radijske frekvencije, je smišljao i provodio takvu politiku, poticajući svoje podređenike na lažiranje emisija, kao da je to nešto najnormalnije.
Napisali ste i da je Vijeće već otprije upozoreno da se ovakve stvari dešavaju na određenim radio postajama.
Istina je. Nekoliko mojih kolega, pa čak i ja, prilikom susreta s članovima Vijeća jasno i glasno smo spomenuli što smo sve prisiljeni raditi na našim radijskim postajama i što se zaista događa na nekim radijskim postajama, no nažalost nitko od nas nije dočekao pitanje o čemu se točno radi i na kojim radijskim postajama, već samo komentar: “Ma nije to baš tako” i spretan prelazak na sljedeću temu.
Napisali ste da su se emisije lažirale na više radio postaja. Jeste li osobno svjedočili tome i na drugim postajama, ili ste to čuli od kolega koji tamo rade?
Za četiri radijske postaje, na kojima sam radila, znam iz osobnog iskustva, dok sam kroz priču sa kolegama sa drugih radija shvatila da im je to svima poznato i “normalno”, te da samim tim i druge – ne kažem sve! – radijske postaje imaju iskustva i prakse sa fingiranim emisijama i dijelovima programa.
Zašto niste prije prijavili ove slučajeve?
Iskreno, zbog straha od pojedinaca i zbog straha za egzistenciju, što sam i napisala u poruci Ministarstvu kulture.
Jesu li vam ti pojedinci ikad prijetili?
Bilo je izravnih i neizravnih prijetnji. Kad sam, primjerice, zajedno s kolegom bila na jednom sastanku, rekli su mi da “kopam rupu pod sobom”.
Cijeli intrevju pročitajte ovdje.
