U školama su u punome jeku školska i županijska natjecanja. Vrijedni učenici sa svojim mentorima pokušavaju napraviti što kvalitetniji rezultat kako bi što bolje zastupali i školu i sebe najprije u okviru Međimurja, a oni najbolji upustit će se borbu na državnome rangu.
Nekoliko brojki i neke činjenice jako bodu u oči. Prošle godine je na školskom natjecanju osnovnoškolaca iz matematike 512 učenika, a na županijskom 130 učenika. Ove godine na školskom natjecanju bilo je 293 učenika, a na županijskom 101 učenik. Gdje je nestalo 219 učenika u samo godinu dana? Jednom odlukom su maknuti učenici četvrtih razreda.
Najprije je četvrtom razredu maknuto regionalno natjecanje, pa je bilo samo školsko i županijsko. A sad ih više nema. Ovdje se dogodio i jedan apsurd, neće biti preteško napisati ni ludost. Prilikom slanja zadataka za školsko natjecanje poslani su i zadaci za četvrti razred pa je u dijelu Hrvatske provedeno natjecanje u četvrtom razredu, a u dijelu ne. Isto tako se dogodilo i sa županijskim natjecanjem – neke županije su ga provele, a neke ne.
“Cijena” jednog učenika iz matematike na natjecanju jeste jedan A4 papir na kojemu su zadaci, pola A4 papira za zaporku, tri A4 prazna papira na kojima piše, jedna plava kuverta u koju stavlja zaporku i jedan A3 papir koji služi kao “košuljica” za sve navedeno. Trošak se broji u lipama, zar ne? Ako su problem prijevoz i sendvič vjerujem da će se roditelji pobrinuti oko prijevoza i da će malcima na dan natjecanja složiti jedan sendvič, kupiti jedan sok i ako treba čokoladu, neka se nađe. Štednja ovdje ima smisla?
U cijenu učenika na natjecanju ne možemo ubrojiti povjerenstvo koje se brine o organizaciji natjecanja i pregledavanju rješenja zadataka te na koncu izradi rang liste jer se kod nas za ovu časnu funkciju dobiva točno 0 (nula) kuna. Kod nas je inače znanje na cijeni, Hrvatska zemlja znanja i tako to.
Još jedan problem je uočljiv ove godine u konkurenciji srednje škole. Oni pišu u složenijoj A varijanti i vrlo uvjetno rečeno jednostavnijoj B varijanti. U A varijanti se natječu gimnazijalci, a ove se godine dogodilo da broj učenika po jednom razredu možemo prebrojati na prst jedne ruke i ako nam nedostaje koji prst. U 1. razredu bilo je 3 učenika, u 2. razredu 2, u trećem (čak) 4 i u četvrtom 1. Da dobro vidite – JEDAN! Ono što bi trebao biti nekakav vrhunac i zaokruživanje osnovnoškolskog i srednjoškolskog gradiva mi na razini županije imamo jednog učenika.
Jedna posebna priča koju ću spomenuti jeste i Centar izvrsnosti. Varaždinci niz godina rade subotama s potencijalnim kandidatima na usavršavanju njihova znanja jer ulaganje u znanje sigurno nije bačeni novac u rijeku. U Međimurskoj županiji projekt je bio dvije godine i više ga nema. Gledajući iz matematičke perspektive prošle godine imali smo dva državna prvaka što je bolje od varaždinskog učinka pa možemo zaključiti da smo “bolji”, ali gledajući ukupno po generacijama, a ne pojedince, imaju veći postotak riješenosti zadataka na županijskoj razini i više učenika koji idu na državno natjecanje. Jeste da ih je i brojčano više, ali i ulažu još k tome daleko više.
Što nas čeka? Pogledajmo u budućnost kroz prošlost. Kad su Rusi prije Amerikanaca šezdesetih godina poslali raketu u svemir jedan od američkih dužnosnika ustvrdio je: “Znaju više matematike od nas. Ili ćemo mi učiti više matematiku ili ćemo učiti ruski.” Prošlo je pedeset godina od tih godina, a mi smo prema gore navedenim podacima pedeset godina za tim godinama.
