Moralno Savjesna Građanka: “Divide et impera na hrvatski način”

“Može kava za dvadeset minuta?” – čujem vedar prijateljičin glas, nazovimo je Ana, s druge strane žice. ” Naravno. “Veselo odgovorim. Nisam izašla podosta dana iz kuće zbog obične gripe, zasad neutvrđenog animalnog porijekla od bilo koje zdravstvene organizacije ili institucije, tako da sam s ovom običnom i više nego zadovoljna.

U “našem” kafiću, za “našim” stolom pridružila nam se i treća, nazovimo je Iva. I tako mi razglabamo o novogodišnjim odlukama, željama i sve tri smo odlučile smršaviti, prestati pušiti, razmišljati pozitivno, vježbati i promijeniti frizure. Uz sve to, odlučila sam jesti ribu barem dva put tjedno i izbjegavati politiku i političare na bilo kojem nivou, razini, čitati o politici, gledati politiku, mirisati je, probavljati sve što ima bilo kakav takav prizvuk. Sve u svrhu svog vlastitog zdravlja… i zaštite tuđih života jer me nekako baca na agresiju kad gledam Dnevnik.

I uši nam počinje parati vijest o Ivanu Grubišiću i njegovoj kritici upućene kolegama zastupnicima glede saborskih plaća i svemu ostalome što ide uz to. “Trebalo bi im svima sve uzeti, koje plaće?! Jebote, tužit ću ih za nanošenje trajnih psihičkih oboljenja i tražiti masnu odštetu.” Zlokobno prokomentira Ana.

“Ma ne, trebalo bi ih natjerati da rade za 1600 kuna mjesečno.” Odmahne rukom Iva i pri tome vidim kako joj para izlazi kroz nos od ljutnje jer ne može naći ni to famozno stažiranje bez zasnivanja radnog odnosa ili kako se već to zove. Ne, nije bila para već dim cigarete i ovaj čarobni koktel pms-a, bijesa, politike, plaća zastupnika, redovitog javljanja na zavod za nezapošljavanje me totalno izluđuje i zamagljuje um.

“Ujutro sam ponovo gledala oglase na HZZ-ovim stranicama. Trenutno je 363 232 ljudi nezaposleno i ima 3 239 slobodnih radnih mjesta. Nije li to baš… nastrano bolesno?! Veće šanse su mi da dobijem sedmicu na lotu, nego posao u ovoj zemlji! “Znam da moram početi igrati taj prokleti loto!”

Nije mi jasno što ti svi silni ljudi rade u tom Saboru i toj Vladi! I nije mi jasno za što to oni točno dobivaju debele plaće?! Milanović uporno džogira i radi sve ostalo krivom stranom ceste i boli ga briga, Pusićka je prilikom izbacivanja Malog uvjeravala Bagu da se živi jedino od poštenja i poštovanja, a ja naivna mislim da se živi od zraka koji je za sad besplatan, vode i hrane koja se kupuje za novce, koji se zarade kad ljudi rade i imaju posao što je u Hrvatskoj gotovo nemoguća misija, naravno ako nisi na državnim jaslama. Jovanović raspravlja o drkici s crkvenim ocima, Jakovina malo ima pa nema tvrtke, Opačić već valjda nešto radi, koji bi je vrag znao što bi ona morala raditi, a Linić? Hmmm… Linić.

Linić je po cijele noći šetao gore-dolje u luksuznoj sobi luksuznog hotela u Dubaiu kao profesor Baltazar u svom laboratoriju. Mislio je mislio, i napokon smislio! “Snimit ćemo spot!” U znak briljatne ideje dignuo je desni kažiprst u zrak, ljevicom je pograbio mobitel i nazvao Pusićku ili što ja znam koga već pametnoga. “Nazovi Onog Malog da snimi spot o fiskalizaciji, prevarantima, lopovima, jadnim ljudima, u priču neka ubaci dječicu, bolesne i knjige! Imam savršenu formulu za spas Hrvatske! “Da, da, to je to! Ljudi će kupovati, trošiti novce, dobivati za to račune, provjeravati ih, raditi sve ono što su porezni inspektori morali raditi, a nisu i k tome će još to raditi za badava! Iz vlastitog gušta! Ima preko 360 tisuća besposlenih ljudi u ovoj državi, neka bude nekakva korist od njih. Neka budu špijuni.

I tako neka mali Ivica koji mrzi susjedu Baricu koja godinama svojom malom trgovinom mješovite robe uspješno odolijeva velikim trgovačkim lancima provjerava kako to ona zapravo uspijeva preživjeti, neka joj utjera strah u kosti. Jer svi ti sitni trgovci, obrtnici, ugostitelji, svi su oni doveli ovu jadnu državu do njezinog sloma. A ja sam naivna, opet, mislila da su je netko drugi ili više njih za to krivo.

Ministar Linić doista jest smislio čarobnu formulu vladanja nezadovoljnim narodom. Doduše nije, ali u ovoj priči neka mu bude. Podijeli pa vladaj. S jedne strane su nepošteni privatnici, a s druge strane frustriran, nikako plaćen, slabo plaćen i/ili besposlen narod. Jedni drugima virkaju preko ramena u novčanike, u blagajne, u poslovanje, jedni druge zapitkuju odakle im novac za kupovinu špeceraja, a nezaposleni su, kolektivno nepovjerenje, nezadovoljstvo usmjereno jednih spram drugih. A što pri to radi Vlada? Standardno ništa, Milanović po krivoj strani ceste uz brdo, a svi ostali za njim. I baš im je super, imaju pristojne plaće kojima mogu po bijelom svijetu i luksuznim destinacijama reklamirati hrvatski turizam… dok se odmaraju.

I tako smo mi tri graktale, govorile ružno o svim ministrima čija imena, lica i djela smo znale prepoznati i povezati, ali po tiho da ne zaradimo kakvu tužbu, i napravile smo pravu malu revoluciju za našim stolom kad nam je konobarica Zorica ispostavila račun za tri kave s mlijekom. Dvadeset i jedna kuna. Ana se raspištoljila i platila. Blagoslovio je Bog.

Vračajući se doma pješke, nisam se mogla sjetiti je li Ana uzela taj račun ili ne. Ah ta Zorica me zbunila, njezine ogromne sise su jedino što normalan čovjek može vidjeti od nje. Baš mi ide na živce, radi njezinih balona me ostavio dečko u osnovnoj školi i to joj nikad neću oprostiti! Nikad više mi nije poklonio onu finu švicarsku čokoladu koja je puno bolja od naše hrvatske. Kupujmo Hrvatsko, mo’š mislit, ako Linić ne mora, ne moram ni ja. Mogla bi je prijaviti Poreznoj, tek toliko da joj vratim za sve te čokolade koje mi je uskratila. O da, definitivno hoću, sve se vraća, sve se plaća! Moram početi skupljati račune jer bit će i tombule s novčanim nagradama! Jej, oduvijek sam znala da ima nešto u tim igrama na sreću! Hmmm… kruha i igara?! Sve neki recepti starih Rimljana po kojima ministar Linić kuha. Sigurno su Premijerovi, svi znamo koliko on voli latinski, a s njima vjerojatno i sve ostalo rimsko. Ma nema veze, bitno da se čorba kuha!

Platit će meni ta Zorica za kompleks malih sisa koje mi je nabila, a možda i zaradim 20 000 kuna usput. Sljedeći put kad odemo na kavu, Zorica će morati izdati tri računa, svaki za jednu kavu i svaka plaća svoju, tako da što prije skupimo svaka njih dvadeset. Stoga naprijed upozoravam Poreznu upravu koja vjerno i strpljivo broji broj izdanih računa, da nije Zorica počela prijavljivati cijeli promet već da jedan račun lomi na tri dijela. Samo da znate, zapišite si adresu ako Vam anonymusi sruše stranicu da je imate na sigurnom, ime krčme je “Čarobna koliba”, adresa Mliječni puteljak 23/a, Izgubljeno Selo kod Promrzlog Hrasta Gdje Je Bog Rekao Laku Noć.

Hvala Vam gospodine ministre Liniću! I nek’ još netko samo proba reći da čovjek nije genijalac!

Moralno Savjesna Građanka Koja Će Prijavljivati Sve Od Reda Za Spas Hrvatske

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije