Postoje tako u životu trenuci kada mladost zašuti. Postoje tako trenuci kada se mladost ove zemlje upita jesu li učenici krumpiri i je li cijeli obrazovni proces gradnja brodova?
Poštovana i draga gospođo ravnateljice, uime svih generacija koje su pod Vašim predanim vodstvom bile u ovoj školi i kojima ste omogućili da ona stara pučka “od kolijevke pa do groba” ne bude samo puka fraza, osjećamo potrebu zahvaliti za razumijevanje, za ljubav i znanje koje ste nam tako nesebično davali i pružali nam potporu u našem odrastanju.
Nismo vjerovali da nas Zagreb neće čuti! Ne vjerujemo ni danas da živimo u društvu kad glas humanosti i razuma mora zašutjeti jer nije pametno slušati kako oni strijeljaju. Obećajemo Vam da nikada, ali nikada, nećemo šutjeti i da ćemo biti onakvi kakvima ste nas Vi učili…
Velika Vam HVALA, od srca Vam hvala!
Vijeće učenika ETŠ-a
