Idem neki dan u jutarnjim satima u jednu od osnovnih škola. Ispred mene dvije učenice i mama s torbom na leđima. Manja od dviju curica ide u prvi ili drugi razred i jasno je vidljiv nesrazmjer veličine torbe i njezine fizičke konstitucije. Srećom tu je mama koja ju prati u školu, nosi torbu i još kao pravi praktičar usput šeće psa. Tri posla se obavljaju odjednom.
Nedaleko od škole ide druga malena u pratnji tate. Malena je prvaš i također joj je torba definitivno i prevelika i preteška. Zato je tu tata koji nosi torbu. Učenici koji dolaze u školu bez pratnje roditelja, a muku muče s torbom, našli su praktično rješenje u torbi s kotačima pa umjesto da ju nose na leđima vuku ju kao kovčeg.
Gledajući ove učenike koji se muče tegleći te torbe postavlja se pitanje mora li to tako biti? Ili možda se zapitati zašto je tome tako? Jedan jednostavan primjer je u broju knjiga koje nose učenici. Uzmimo recimo matematiku.
Učenik prvog razreda nosi čak tri knjige – tu su udžbenik, radna bilježnica i zbirka zadataka. Još postoje i kombinacije s radnim listićima. Dakle, prvi razred – tri knjige. Učenici osmih razreda iz matematike imaju jednu knjigu! Prvaši tri, a osmaši jednu. Logika? Nema je!
U osmom razredu brojni izdavači su posložili knjige po polugodištima. Pa dok se rade prve dvije ili tri cjeline nosi se knjiga za prvo polugodište, a nakon toga za drugo. Gledajući sadržajno neke knjige imaju obradu i nakon toga niz zadataka koje se mogu protumačiti kao zbirke zadataka, dok neke knjige imaju s jedne strane obradu, a kad se okrenu na drugu stranu imaju zbirku.
Kako objasniti da učenik u prvom razredu iz matematike nosi tri knjige, a učenik iz osmog razreda jednu? Puno se pričalo o rasterećenju gradiva i rasterećenju torbi. Učinak svega toga je – kakav?
Da ironija oko školskih torbi bude veća nedavno smo dobili Kurikulum zdravstvenog odgoja u kojemu uz ostalo piše: “Očekuje se da će sustavna i dosljedna provedba programa popraviti, prema novijim pokazateljima, zabrinjavajuću zdravstvenu sliku populacije djece i mladih u Republici Hrvatskoj.” Na žalost teškim torbama doprinosimo zabrinjavajućoj zdravstvenoj slici, čega bi netko trebao biti svjestan ili svjesniji nego što jest.