Hrvatski rast – HRAST podružnica Međimurje poslao nam je priopćenje vezano uz romsku problematiku u Međimurskoj županiji koje prenosimo:
>>> HNS: Romska obitelj s petero djece od države dobiva 6000 kuna
>>> Miro Matijević o problemu suživota s Romima
“Osnovni stav HRAST-a je da rješavanje kompleksnoga pitanja integracije Roma mora počivati isključivo na stručnim ekspertizama i znanstvenim spoznajama. Nedopustivo je zbog raznoraznih političkih razloga (ili pritisaka) povlačiti krive poteze koji u konačnici, čemu smo neprestano svjedoci, ne pridonose boljem suživotu nego uvjetuju povećanju antagonizma između hrvatske većine i romske manjine.
Nužnost baratanja točnim podacima i činjenicama
Za uspješno rješavanje problema odnosa Hrvata i Roma u Međimurju nužno je iznositi točne, provjerene i objektivne podatke i činjenice. Prečesto smo svjedoci da se zbog jeftinih političkih bodova barata netočnim, nepotpunim, friziranim i subjektivnim podacima i pokazateljima.
Kao primjer može poslužiti nedavno priopćenje jedne stranke o ovoj problematici u kojem se iznose netočni i prenapuhani podaci o romskom stanovništvu u Međimurskoj županiji. Nije li neozbiljno i neodgovorno da stranka koja sudjeluje u vlasti u Međimurskoj županiji i koja bi trebala pridonijeti rješavanju romskog pitanja ne barata osnovnim istinitim podacima? Ili im je možda cilj namjerno iznositi neistine, napuhavati postojeći problem, pridonositi povećanju straha i međusobnog nepovjerenja između Hrvata i Roma i skupljati jeftine političke bodove?
Postoji li ikakva ozbiljnost u namjeri rješavanja nagomilanih problema ako se olako iznose paušalne procjene o temeljnim podacima? Što je tek s onim stvarima koje treba vrlo detaljno poznavati i razumjeti da bi se moglo promišljati o mogućim rješenjima. Gdje li su samo smogli podatak o 11000 Roma u Međimurju?
Koje li to naselje u Međimurju ima 2500 Roma? A tako je jednostavno na internetu otvoriti stranicu Državnog zavoda za statistiku i provjeriti najnovije podatke popisa 2011. gdje piše da je u Paragu, najvećem romskom naselju u Međimurju, u trenutku popisa živjelo 1208 osoba…Mišljenja smo da s opravdanim razlogom možemo sumnjati da trenutačna vladajuća garnitura u Međimurskoj županiji posjeduje kompetencije za rješavanje ovog, za mnoge građane Međimurja, gorućeg pitanja.
Zahvaljujući magistru znanosti Hrvoju Šlezaku, članu HRAST-a koji se već duži niz godina bavi proučavanjem romske nacionalne manjine u Međimurju, iznosimo neke osnovne podatke i pokazatelje o Romima u Međimurju temeljene na znanstvenim istraživanjima:
– Brojno stanje: oko 6000 osoba što čini 5,25% ukupnog stanovništva Međimurske županije
– Povećanje broja romskog stanovništva: U razdoblju 2000.-2010. Romi su prosječno činili 15% svih rođenih u Međimurskoj županiji. Zahvaljujući vrlo visokom natalitetu, broj Roma u Međimurju, temeljem podataka u posljednjih 10 godina, bilježi prosječan godišnji porast od 4%. Ukoliko se postojeći trend nastavi, uz prisutno smanjenje broja većinskog stanovništva, Romi će za 16 godina dostići udio od 10% u ukupnom stanovništvu Međimurske županije.
– Rasprostranjenost: Romi su koncentrirani u 12 naselja u Međimurju. Najveća su naselja Parag (≈1250 stanovnika), Kuršanec (≈1050 stanovnika) i Piškorovec (≈700 stanovnika). Ostala naselja s većim brojem Roma su Pribislavec, Orehovica, Kotoriba, Sitnice kraj Murskog Središća, Lončarevo naselje kraj Podturna, Gornji Kuršanec, Kvitrovec, Goričan i Hlapičina. Roma ima i u drugim naseljima u Međimurju, ali je njihov broj mali i uglavnom je riječ o pojedinačnim obiteljima koje su se dobrim dijelom uspješno integrirale u većinsko društvo.
Hrvati nisu “Neromi”
Također valja istaknuti da pojam “Neromi” koji se često susreće u medijima, HRAST smatra ne samo neprikladnim, već nekorektnim i uvredljivim. Imajući na umu da riječ “Rom” na romskom jeziku znači “čovjek”, pojam “Nerom” bi po logici stvari trebao označavati “nečovjeka”?! Apsolutno je nekorektno i nedopustivo identifikaciju jedne nacionalne zajednice vršiti na nepripadnosti drugoj zajednici.
Štoviše, ovdje se identitet većinske, hrvatske zajednice gradi na nepripadanju manjinskoj, romskoj zajednici. Iako već dvadeset godina živimo u samostalnoj Hrvatskoj, očito još uvijek postoje ljudi koji se boje izreći koje su nacionalnosti. Zar je tako teško izraziti vlastitu nacionalnu pripadnost? Zar je sramota reći da smo Hrvati?
Država i sustav– glavni problem
Ispolitiziranost romskog pitanja glavna je kočnica provedbi niza znanstveno i stručno utemeljenih mjera za uspješniju integraciju pripadnika romske zajednice u većinsko hrvatsko društvo. Mnoge kvalitetne mjere i aktivnosti skupljaju prašinu po ladicama raznih ministarstava, ali i Međimurske županije. Pod izlikom zaštite prava nacionalnih manjina, Republika Hrvatska sama je, želeći ostaviti dobar dojam u očima Europske unije, stvorila romski problem.
Unatoč svim socijalnim i kulturološkim razlikama između Roma i većinskog stanovništva, sam odnos države prema Romima glavni je krivac postojećeg stanja. Davanje prava i privilegija bez njihovog uvjetovanja preuzimanjem obveza i odgovornosti uvjetuje cijeli niz negativnih i nedopustivih ponašanja. Problem je što uz sva prava koja imaju, i koja im nitko ne osporava, Romi ne preuzimaju nikakve obveze i odgovornost jer to od njih nitko ne traži (osim međimurske javnosti, naravno).
Vrlo dobar primjer jest stipendiranje romskih srednjoškolaca gdje se stipendija (500 kn mjesečno) ne uvjetuje niti redovnim pohađanjem nastave niti uspješnim završavanjem razreda. Loš sustav socijalne skrbi još je jedan primjer prava bez obveza. Javni radovi vrlo su jednostavan i učinkovit način kojim bi se zdravim i radno sposobnim osobama trebala uvjetovati isplata socijalnih primanja.
Postojeći sustav socijalne pomoći odgaja primatelje pomoći na način da ne znaju cijeniti novac jer ga apsolutno nikakvim trudom nisu stekli. Problem koji ponajviše muči mještane koji žive blizu romskih naselja je da određen broj Roma bez ustručavanja poseže za raznim materijalnim dobrima hrvatskih domaćinstava. Naravno da takvo ponašanje valja strogo sankcionirati, ali valja i poraditi na otklanjanju uzroka takvog ponašanja. I ovdje je sustav zakazao u vidu famozne “vrijednosti niže od 1000 kuna”.
Ukratko, rješenje romske problematike leži u promjeni odnosa prema Romima iz političkog u socijalno pitanje. Pri rješavanju ovog pitanja valja imati sveobuhvatni pristup koji će istovremeno obuhvatiti cijeli niz problema vezanih uz romsku zajednicu. Neka važnija područja koja bi pridonijela međusobnom prihvaćanju i boljem suživotu Hrvata i Roma, a za koji se HRAST zalaže jesu inzistiranje na preuzimanju obveza i odgovornosti, promjena sustava socijalne skrbi, ulaganje u odgoj i obrazovanje Roma, njihovo zapošljavanje smanjenje stope kriminaliteta i poticanje jednakopravnosti.
Na kraju valja istaći da Hrvatski rast – HRAST istodobno podržava provedbu postojećih mjera poput Nacionalnog programa za Rome i Akcijskog plana Desetljeća za uključenje Roma 2005.-2015., ali je i mišljenja da navedene mjere treba nadopuniti, neke revidirati i svakako prepustiti stručnjacima njihovo provođenje bez uplitanja politike.”
