Werner Habuš, trener savate boksa, digao je klub na čak 30 aktivnih članova, a dolaze mu svi, od osnovnoškolaca do zaposlenih 35-godišnjaka
Werner Habuš je već nekoliko puta punio naše retke, što zbog svojih fenomenalnih uspjeha (viceprvak Svjetskog kupa), što zbog toga što je gotovo samostalnim radom i treninzima postigao navedeno.
Kad smo ovog Beličanca u listopadu posjetili u Prelogu gdje je trenirao nekolicinu mladića, mogli smo vidjeti sigurnog 20-godišnjaka koji staloženo i sigurno vodi trening.
Ovaj put smo ga posjetili na novoj lokaciji u Čakovcu, u maloj dvorani I. osnovne škole Čakovec i zatekli popriličnu brojku sportaša. Od desetak do tridesetak članova u samo nekoliko mjeseci!
“Najmlađi član ide u 6. razred osnovne škole, a najstariji su oko 35 godina. Ovi “stariji” se ne natječu, već, kako sjede osam sati na poslu, dođu se razgibati jer tijekom treninga radimo i odlične kružne treninge”, objašnjava nam 21-godišnji Werner.
Problema s poštovanjem i disciplinom nema, respektiraju ga apsolutno svi uzrasti. Tajna je vrlo jednostavna.
“Ako netko zezne, kaznu u sklekovima odrađuju svi osim njega. Zbog srama pred drugima, pogreške i neposluh se rijetko događaju. Takva se taktika koristi i u vojsci”, govori nam Werner.
A i za Wernera bi se moglo reći da ima pravi vojnički režim – uz puno radno vrijeme, odradi i puno radno vrijeme u Savate boksu. S posla kući stigne oko 16 sati, a od 17 do skoro 22 sata vrijeme provodi u dvorani.
“Ja više ne treniram toliko jer jednostavno ne stignem, svo vrijeme uložim u druge. Nedostaju mi natjecanja, ali kad vidim da netko koga sam ja učio osvoji medalju, to je posebna vrsta radosti. Osjećam se stvarno kao da sam je ja osvojio”, govori Werner te dodaje da su na nedavnim natjecanjima pokupili zavidan broj odličja.
Jasno je da njegove godine nisu nikakva zapreka za kvalitetne treninge. Tome svjedoči i činjenica da je nedavno stekao službeno zvanje trenera Savate boksa, nakon jednogodišnjeg učenja i polaganja ispita u Zagrebu i Varaždinu.
Cilj je privući i djecu u ovaj sport jer je savate boks borilački sport s minimalno kontakta. Nada se da će uskoro oformiti i žensku ekipu upravo zbog ranije spomenutih kvalitetnih kružnih treninga.
A kad već pričamo o ženama, valja spomenuti najvažniju. Dok Werner brine o sportašima i njihovoj pripremi, njegova majka Danijela rješava svu papirologiju i tako olakšava zahtjevan posao svom sinu.
Od posla do dvorane, Wernerov dan gotovo je u potpunosti podređen sportu i radu s članovima kluba. S obzirom na rast broja sportaša i sve zapaženije rezultate, čini se da je taj trud već počeo donositi konkretne plodove.
