Ima li dan dovoljno sati?
Nekima dan proleti u trenu, dok se drugima razvlači između obaveza koje ne stižu dovršiti. Istina je da vremena nema ni premalo ni previše, ono je samo ograničeno. Problem nastaje kada u ta 24 sata pokušamo ugurati više nego što realno stane.
U svijetu koji stalno traži više, lako je izgubiti osjećaj mjere. Želimo biti produktivni, prisutni, uspješni i odmorni, sve odjednom. No svaki sat koji damo jednoj stvari, uzimamo od druge. Zato
pitanje nije imamo li dovoljno vremena, nego što ćemo s njim.
Možda dan nikada neće biti „dovoljno dug” za sve što želimo, ali može biti dovoljno dug za ono što nam je zaista važno.
KSENIJA BRATOVČAK (ŠENKOVEC)
Ponekad mi se čini da bi dan trebao duže trajati, nikada dovoljno vremena. Posebno kada je lijepo vrijeme. Dosta radimo suprug i ja, a slobodno vrijeme koristimo za sport, šetnju, planinarenje, imamo razne hobije. Imamo i kćer u Zagrebu, pa kada dođe doma, onda je tu kuhanje i pranje veša, ona uvijek donese sa sobom svoje obaveze. Posebno volim vodu, idealan dan je otići na Muru ili na more, leći negdje u hlad i čitati knjigu, bez da me itko ometa.
ZLATKO JAKŠIĆ (GORIČAN)
Za mene dan ima dovoljno sati, imaš ih za potrošiti koliko hoćeš. Sada sam u mirovini, radio sam prije kao domar u NK-u Trnava, puno je tu bilo posla. Sada je puno bolje, doma kosim travu, sredim grunta, ima posla koliko hoćeš, ali sve pomalem. Imam i dvije unuke koje povremeno čuvam, odvedem ih na igralište na šuderici ili u šetnju, zovu se Vanja i Dora. Najveća unuka je Stela, ona ide u osmi razred, već je velika i nju ne treba čuvati.
SARA NOVAK (BREZJE)
Mislim da dan ima premalo sati s obzirom na sve stvari koje bih voljela napraviti. Ako dan posvetim učenju, ne stignem se baviti hobijima. Onda, redovito idem i na treninge, bavim se streljaštvom zračnom puškom, ali uz to također nemam vremena za druge stvari, primjerice za čitanje, to jako volim. Idealan dan? On bi definitivno započeo tako da duže odspavam, do podne, nakon toga bih nešto čitala, zatim otišla na trening pa van s prijateljima.
LANA MILIČEVIĆ (ČAKOVEC)
Meni kao gimnazijalki dan definitivno ima premalo sati. Ponekad mislim da bi trebao trajati 48 sati umjesto 24. Volim čitati, ali često ne stižem, kao ni baviti se drugim hobijima, pogotovo kada se zaredaju ispiti i druge školske obaveze. Također sam sportašica, a osim treninga, vikendom imamo utakmice. Mislim da si jako dobro organiziram dan, ali jednostavno nekada ne stignem sve što sam si planirala, uvijek moraš nešto žrtvovati.
ANICA ŠTEFAN (DONJI KRALJEVEC)
Nekada da, nekada ne. Kada sam slomila ruku, dan mi je imao previše sati, nikako nisam mogla dočekati da prođu ta dva tjedna pa da mogu nešto raditi. Kada si zdrav, dan ima premalo sati. Pogotovo kada je sunce. Inače sam ranoranilac, a prva mi je kontrola puževa u vrtu, a onda poslije sve što treba, uvijek ima nešto. Ipak ne bih voljela da dan ima više sati, uvijek treba biti umjeren. I u poslu, i u jelu, i u tijelu, i u molitvi. Pretjerivanje nije dobro.
NATALIJA JANČEC (GARDINOVEC)
Je, a to ovisi. Nekada dan ima premalo sati, pogotovo vikendom kada se vrijeme provodi s obitelji i kada se uživa. Naravno, previše sati ima dan kada se puno radi, onda nikako da završi, čini se kao da nikad nema kraja poslu. Tijekom tjedna dane uglavnom provodim na poslu, a vikendom bicikliram. Savršen je dan kada stignem odspavati malo duže, kada muž pripremi ručak da ja ne moram i kada provedem dan s obitelji u prirodi.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3705
