Povijesna zbirka “Štrekari” održavaju vrijedni Dunjkovčari, a mi smo ih uhvatili ‘na djelu’
Udruga za očuvanje kulturne baštine “Međimurska gruda” Dunjkovec imala je pune ruke posla. Čistila se prašina sa starih, ali vrijednih eksponata, prali su se prozori na željezničkoj stanici i kosila se trava.
Moglo bi se reći da je bilo u tijeku pravo proljetno čišćenje! Za to su bili zaduženi Franjo Soldat, njegov sin Davor Soldat te Emil Mesarić. Dunjkovski se trojac uhvatio u koštac sa svime što im je došlo pod ruku.
“Inače nas je u udruzi 15-ak, ali nas trojica smo sad bili slobodni pa smo došli. Sljedeći tjedan nam dolaze učenici iz Osnovne škole Nedelišće pa hoćemo malo srediti za njih”, govori nam Franjo, dok nas provodi po maloj, ali bogatoj povijesnoj zbirci.
Inače je zbirka “Štrekari” posvećena pružnim radnicima koji su gradili i održavali željezničku prugu, što je bila jedan od najvažnijih prometnih puteva. Logično, puno je radnika bilo baš iz Dunjkovca pa je ova udruga sačuvala od zaborava mnoštvo eksponata.
Među eksponatima smo primijetili ručno računalo, osobni pribor za jelo, stare telefone i karte za vlak, uniforme, ručne signalne svjetiljke, petrolejke, ali i dvije ophodarske torbe.
“Te su torbe nosili radnici koji bi hodali po pruzi i gledali da l’ je kaj gdje ispalo, dal treba kaj sitno popraviti”, objašnjava nam Franjo.
Pritom ophodar promatra sve dijelove željezničke pruge, kao što su tračnice i pragovi, ali i okolna pružna postrojenja i objekte (signalno-sigurnosne uređaje, pružne oznake, stupove i vodove za struju).
On pazi da ništa na pruzi ni u njenoj okolici ne ometa sigurnost željezničkog prometa, a ako pak pronađe neispravno ili oštećeno mjesto ili zapreku na pruzi, zaštićuje i obilježava to mjesto te obavještava o tomu nadređenog nadzornika pruge i prometnu službu.
Obično je sa sobom nosio usnu zviždaljku, praskalice i signalnu zastavicu. Osim željezničke pruge, pregledava kosine usjeka i zasjeka te nasipe i padine iznad i ispod njih. Također, posebno pazi na to da na pruzi nema odronjena kamenja ili zemlje.
Vrijedna je to zbirka koju čuvaju Dunjkovčari jer da nema njih, ne bi bilo ni tako lako dostupnog tog važnog dijela povijesti za ovaj kraj. Ipak, neke nadležne institucije za tu zbirku nemaju toliko sluha. Krov prokišnjava pa bi ga se trebalo sanirati, no čini se da od toga zasad ništa.
