Legendarni Joža Horvat prvi ga je oplovio, a Bogdan će možda biti prvi Međimurac na krovu svijeta...
U petak, kada je doputovao, iz glavnoga grada Nepala Kathmandua javio nam se Čakovčanin Matija Bogdan (33), međimurski chef svjetskoga renomea, ali i pustolov te planinar. Bogdan se odvažio na dosad najveći podvig u svojem životu.
Pokušat će osvojiti najviši vrh svijeta, Mount Everest, koji je među Nepalcima poznat kao Sagarmatha, dok ga Tibetanci zovu Qomolangma ili Čomolungma! Uspije li u svom naumu, postao bi prvi Međimurac, ali i prvi kuhar te deveti Hrvat koji se popeo na krov svijeta, visok nešto više od 8.848 metara.
I još nešto čega se dosjetismo. Legendarni pisac i pustolov Joža Horvat bio je prvi Međimurac koji je oplovio svijet, a Matija Bogdan će, ako uspije u svojem naumu, u što čvrsto vjerujemo, biti prvi Međimurac koji će stati na vrh svijeta.
Matija je inače ljubitelj planinarstva odmalena kada su ga u planine po Sloveniji, Austriji, Slovačkoj i Crnoj Gori vodili roditelji – alfa i omega čakovečke Kazališne družine Pinklec Romano i doktorica jezičnih znanosti i nekadašnja dekanica čakovečkog Učiteljskog fakulteta Tamara Turza Bogdan.
U Nepal je Matija pošao s ocem Romanom i svojom djevojkom Lucijom Koren. Plan je da ga oni prate do baznoga kampa na visini od 5.364 metra. Kako nam je ( u petak) ispričao Matija, uspon započinje u nedjelju, 12. travnja.
Napad na sam vrh planira između 20. svibnja i 5. lipnja, ovisno o vremenskim uvjetima. Inače, kada nas je nazvao, prvo mu je pitanje bilo nije li u Hrvatskoj prerano s obzirom na razliku u vremenskim zonama, Kathmandu je ljeti 3 sata i 45 minuta ispred Čakovca. Razgovarali smo u petak, 10. travnja u 7.27, što znači da je u Nepalu bilo 11 sati i 12 minuta.
Poput astronauta
– Oprema je spremna, danas i sutra kupujemo high altitude hranu, to jest namirnice prilagođene za velike visine i sve druge stvari koje nam trebaju za dva mjeseca na planini. Radi se o dehidriranoj hrani sličnoj onoj kakvu koriste astronauti jer gore nemamo apsolutno ništa.
Sada idem pakirati ostatak opreme koju šaljemo do baznoga kampa uz pomoć jakova, to jest radnih goveda. Do kampa nam pješice treba otprilike 10-ak dana, a zatim slijedi 45 dana penjanja. Toliko dugo traje zato što se trebamo aklimatizirati, ide se do kampa 1, kampa 2, kampa 3, pa se potrebno vratiti do baznoga kako bi nam se tijela prilagodila.
Potom imamo približno dva tjedna tijekom kojih čekamo idealno vrijeme da bismo krenuli na finalni uspon – objasnio nam je. Dodaje da će između 20. svibnja i 5. lipnja vidjeti hoće li se dobro prilagoditi, hoće li doći do, ne daj bože, kakvog trovanja ili bolesti, što su sve rizici koji mogu odgoditi kretanje.
– Uvjeti su na planini ekstremni, u tom periodu već ću biti pedesetak dana konstantno na minus 20 stupnjeva Celzijusa. Ima i zamki po putu. Sa mnom ide Nima Rinji Sherpa koji je Everest dosad osvojio osam puta. Nas dvojica smo solo, no tim u Kathmanduu prati nam vremensku prognozu, vjetar i druge važne pokazatelje, naglašava planinar, koji se za „nebeski vrhunac” intenzivno priprema već više od godine dana, samo posljednja faza njegova treninga uključivala je čak 1.247 kilometara trčanja, gotovo isto toliko kilometara bicikliranja, više od 4.000 minuta hodanja po stepenicama s adekvatnom težinom i više od 200 treninga snage.
Zona smrti
– Ekspedicija je podijeljena u tri faze: prva u Kathmanduu logističkog je tipa, s ekipom prelazim detalje ekspedicije. Slijedi put do Lukle, što je najopasniji aerodrom na svijetu, a onda imamo stotinu kilometara pješice do baznog kampa, otkriva naš sugovornik, koji će se na Everest penjati jednom od najopasnijih ruta – pravcem South Col. Poznato je da se iznad 8.000 metara nalazi takozvana zona smrti za koju organizam treba biti izrazito pripremljen kako bi izdržao potrebne napore.
Bogdan dodaje da je povratak s vrha opasniji i često smrtonosniji od uspona zbog dugotrajnog manjka kisika, unatoč dodatnom kisiku koji nose sa sobom. Za slučaj nužde spreman će biti i helikopter za evakuaciju. Pothvat ni financijski nije šala, ukupno mu je bilo potrebno 70-ak tisuća eura, s čime su mu pomogli i sponzori te donatori kojima zahvaljuje.
– U prosincu i siječnju bilo je dosta straha, no onda me to kompletno napustilo, pri čemu je puno pomogla i odlična fizička sprema. Ako uspijem, onda će to biti prvi put da je ikoji Međimurac došao iznad osam tisuća metara, za naš medij rekao je Matija, koji bi, osvoji li uspješno vrh, bio i najmlađi među Hrvatima osvajačima Everesta, toga „svetog grala” svih planinara. Međimurci, vjerujemo, budno prate njegovo napredovanje i drže fige da u naumu bude uspješan. Sretno, Matija!
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3703
