Od Preloga pa prema istoku Međimurja nesloga među ljudima se povećava kako se smanjuje razmak između kuća i dvorišta
Doljanci su oduvijek poznati kao vrlo marljivi, ali i vrlo prgavi ljudi. Svađe, inaćenje i političke podjele diktiraju svakodnevnicu, no nemojte nas krivo shvatiti – naravno da ima i dobrih iznimaka.
No od Preloga pa prema istoku Međimurja nesloga među ljudima se povećava kako se smanjuje razmak između kuća i dvorišta – je li možda velika gustoća naseljenosti kriva za podjele? Žuljaju li nas susjedi? Ili je možda nešto u vodi? Jesu li za neslogu krive podzemne vode ili pak vlaga u zraku?
Pitanja smo postavili u Donjoj Dubravi, u općini čiji političari, ali i neki mještani pune stranice novina i portala. Nedavno smo svjedočili jednoj vrlo zanimljivoj izbornoj skupštini Lovačkog društva “Fazan”, koja je bila sve samo ne složna – tenzije su bile visoke, a napetost se mogla rezati nožem. Pale su svakakve optužbe i teške riječi, a nesloga je bila očita.
Mržnja i jal kreću od vrha
A gdje bolje pronaći ljude nego na tržnici, gdje smo sreli tri gospođe, no samo je jedna htjela stati imenom i prezimenom pred naš objektiv. Druge dvije, nazovimo ih Ljubica i Slavica, bojale su se da njihove izjave ne izazovu probleme njihovim obiteljima. I to nešto govori o odnosima među ljudima u Donjoj Dubravi.
“Među nekim Dobravčanima vlada velika mržnja, a svemu je uzrok jal. To je bolest od koje se ne može ozdraviti. Ne poštuje se više obitelj, ne poštuju se prijatelji, a niti kolege na poslu. Tako je oduvijek bilo – jedan bi drugoga utopio u žlici vode. Među udrugama pak vlada sloga, i to mora tako biti, netko nas mora držati u ravnoteži”, mišljenja je gospođa Ljubica.
Gospođa Slavica pak kaže: “Dobravčani su prije bili dobri, a dok je došla nova vlada na vlast, društvo nam se promijenilo. Više nisu važni međuljudski odnosi, već neke druge vrijednosti – novac, moć, da ste bolji od susjeda…”
Treća gospođa, Dragica Leto, živi u Lendavi, no rodom je iz Donje Dubrave i često posjećuje majku. Ona se nije ustručavala: “Neki Dobravčani su jalni, u tome je problem. Svatko bi htio biti bolji od drugoga. Prije toga nije bilo, svi smo se poštivali, družili i pomagali si. A mržnja počinje od vrha, od političara, i slijeva se na naše društvo. Riba smrdi od glave.”
Zlatko Čižmešija, kojeg smo susreli u prolazu, izvor podjela vidi u određenim ljudima u Donjoj Dubravi: “Problem je dugotrajan. Po mojem mišljenju, prijašnji načelnik je sve zakuhao, tu podjelu među ljudima. Srećom, nakon 20 godina njegovog vođenja općine, došli su mladi ljudi na vlast, oni su naša budućnost i nadam se da će nešto uspjeti promijeniti te da će zbližiti ljude. No trebat će im puno vremena da isprave počinjenu štetu, puno će Drave ispod mosta morati proći.”
Pomaka ima
Naravno, za mišljenje smo zamolili i sadašnjeg te bivšeg načelnika Donje Dubrave. Damir Vidović, sadašnji načelnik, rekao je: “Društvo je podijeljeno već dugo, a smatram da sve kreće od političke situacije u Donjoj Dubravi i to se prelijeva prvo na udruge, a onda na mještane.
No pomaka ima, prošla sjednica Općinskog vijeća bila je prva gdje smo bili relativno složni. U vijeću sam devet godina, a sada sam prvi put doživio normalnu komunikaciju i nadam se da ćemo uspjeti to i održati.
Nadam se i da ćemo uspjeti nešto pokrenuti, da ne bude toliko podjela. Podjela će biti uvijek, no one ne bi trebale biti tako jako izražene, u smislu da se ljudi ne žele ni gledati, pozdravljati, komunicirati…”
Glave skup
Marijan Varga, bivši načelnik, a sada vijećnik u Općinskom vijeću, pak kaže: “Teško je reći zašto su takve podjele u Donjoj Dubravi. Najvjerojatnije jest zbog politike i razmišljanja ‘ako nisi moj, onda sam protiv tebe’. A tu se onda pojavljuje takva raslojenost da se odbacuju dobre ideje, samo zato jer su došle s druge strane.
Udruge rade dobro, ne mogu reći ništa loše o njima i ne vidim među njima nekakve podjele. Lovci su pak uvijek bili razjedinjeni, jedni bi sim, drugi bi tam. Problem je u tome što je dosta stranaca, dakle onih koji nisu mještani Donje Dubrave, ušlo u društvo, a ni s prijašnjim vodstvom nisam bio zadovoljan.
Rješenje bi bilo da ‘glave denemo skupa i trezveno se spominamo‘. Tako ćemo dobiti argumente za i protiv, a ne stav ‘moja je tak, kaj se bum ja spominal’. Moramo se međusobno uvažavati.”
Pomno ćemo i dalje pratiti situaciju u Donjoj Dubravi.
