
Marija Marciuš bila je i učiteljica međimurskog župana Matije Posavca u nižim razredima osnovne škole u Čakovcu
U srijedu, 8. travnja, u Svetoj Mariji predstavljen je novi međimurski suvenir – nakit inspiriran svetomarskom čipkom, izrađen u metalu i osmišljen kao spoj tradicije i suvremenog dizajna.
Riječ je o projektu koji ide korak dalje od klasičnog čuvanja baštine: nježni uzorci čipke više nisu rezervirani za vitrine i škrinje, već postaju dio svakodnevice – u obliku nosivih komada od bakra, mjedi i aluminija.
Obiteljska priča iza nakita
Iza ideje stoje majka i kći, Marija Marciuš i Vladimira, odnosno Vlatka Ciber, umjetnice koje već godinama stvaraju unikatni nakit i modne predmete.
“Mama je na mene prenijela kreativnost i interes za izradu nakita. Odlično surađujemo i dijelimo ideje”, rekla je Vlatka Ciber, naglasivši kako je riječ o prirodnom nastavku njihove dugogodišnje zajedničke priče.
Podrška nije izostala ni iz obiteljskog kruga – na predstavljanju je bio i suprug i otac Vlado, čime je ova priča dobila dodatnu dimenziju: nije riječ samo o proizvodu, nego o obiteljskom naslijeđu pretočenom u dizajn.
Od krhke čipke do čvrstog metala
Ideja je bila jednostavna, ali izvedba sve samo ne laka – sačuvati nježnost čipke i prenijeti je u trajni materijal.
Proces je trajao godinu dana, uz istraživanja i brojne pokušaje, sve dok nisu pronašle način kako motiv čipke vjerno prenijeti u metal. Svaki materijal donosi drugačiji doživljaj – od topline mjedi do sirove nepredvidivosti bakra i laganog, modernog aluminija.
Rezultat je nakit koji ne imitira čipku, nego je interpretira – i time joj daje novu dimenziju.
Baština koja mora živjeti
Na predstavljanju je bio i međimurski župan Matija Posavec, koji je ovu inicijativu ocijenio kao primjer kako se tradicija može prenijeti u budućnost.
“Ovo je savršen način da kroz umjetnički izričaj čipku i baštinu prenosimo na buduće generacije”, poručio je, istaknuvši kako iza svega stoje trud, strpljenje i ljubav, ali i jasna odluka da se identitet ne prepusti zaboravu.
U svom obraćanju dotaknuo se i osobne note – Marija Marciuš bila mu je učiteljica u nižim razredima osnovne škole.
Na pitanje kakav je bio kao učenik, Marciuš nije dvojila. “Toliko dobar da je postao župan!”, rekla je kroz osmijeh, a župan se na to samo nasmijao.



























