Rana intervencija u Međimurju dobiva novi model podrške, no stručnjaci upozoravaju na ozbiljne probleme u sustavu i dug put do pomoći.
Rana intervencija u Hrvatskoj često kasni zbog nepovezanosti sustava, a posljedice najviše osjećaju djeca i njihove obitelji. Upravo na to upozorava edukacijska rehabilitatorica iz Čakovca Silvija Pucko, koja ističe kako broj djece s razvojnim rizicima raste, dok podrška i dalje izostaje.
Kako prenosi Ordinacija.hr, sve je više djece koja nemaju jasnu dijagnozu, ali žive u uvjetima koji mogu negativno utjecati na njihov razvoj. Takva djeca često ostaju izvan sustava jer formalno ne zadovoljavaju kriterije za dobivanje pomoći.
U Međimurskoj županiji razvija se model rane intervencije kroz jedinstvenu točku podrške u Čakovcu, gdje će stručni tim pružati pomoć obiteljima već od prvih sumnji na razvojne teškoće. Cilj je, naglašava Silvija Pucko, da roditelji ne lutaju od institucije do institucije, već da na jednom mjestu dobiju sve potrebne informacije i podršku.
Jedan od ključnih problema je činjenica da zdravstvo, socijalna skrb i obrazovanje djeluju odvojeno. U takvom sustavu roditelji postaju koordinatori vlastitog slučaja, prikupljaju nalaze i pokušavaju povezati informacije, što dodatno opterećuje obitelj u već ionako stresnoj situaciji.
Posebno zabrinjava podatak da u Međimurju tek mali postotak djece koja trebaju podršku zaista i dobiva uslugu. Razlog tome su nedostatak sustavnog praćenja razvoja, manjak stručnjaka i dugi rokovi čekanja na dijagnostiku i terapiju.
Stručnjaci naglašavaju da rana intervencija nije samo terapija, već podrška cijeloj obitelji. Roditelji imaju ključnu ulogu u razvoju djeteta kroz svakodnevne aktivnosti, a stručnjaci bi trebali biti njihovi saveznici, a ne jedini nositelji procesa.
S druge strane, postoje brojni izazovi u samom sustavu. Edukacijski rehabilitatori nisu ravnopravno priznati u zdravstvenom sustavu, što dodatno otežava razvoj kvalitetnih programa. Uz to, Hrvatska još uvijek nema jedinstven zakon koji bi jasno definirao ranu intervenciju kao koordinirani sustav.
Stručnjaci upozoravaju i na tri česta problema u praksi: kasno prepoznavanje teškoća, odgodu intervencije i sve veći broj djece bez dijagnoze koja ne dobivaju nikakvu podršku.
Više o ovoj temi, uključujući detaljne primjere iz prakse i prijedloge rješenja, pročitajte na poveznici na portalu Ordinacija.hr.
