Treće izdanje manifestacije u Kotoribi spojilo je generacije kroz domaći govor, ples i običaje koji ne blijede
U Kotoribi se na Vuzmeni pundeljek, 6. travnja, ponovno govorilo srcem – onako kako se to ovdje oduvijek radi. Treću godinu zaredom ova je manifestacija okupila mještane i goste oko istog cilja: očuvati ono što se ne smije izgubiti – domaću riječ, običaje i identitet.
Izložba kao ogledalo života
Program je započeo u Domu kulture izložbom simboličnog naziva „Nekaj meštrije i druge stvari“. Iza nje stoje Ksenija Virgej, Anica Jauk i Vladimir Vugrinčić, dugogodišnji zaljubljenici u kotoripsku baštinu.
Posjetitelji su kroz stare predmete i motive mogli zaviriti u svakodnevicu međimurskog čovjeka – onu tihu, radnu i iskrenu. Izložba nije bila tek postav, nego podsjetnik da identitet ne čine velike riječi, nego male navike koje se prenose generacijama.
Kolo koje vraća vrijeme
U 14 sati, na livadi pred pilom svetog Ivana, donji kraj mjesta ponovno je oživio. Izvedeno je izvorno kotoripsko vuzmeno kolo – jedan od najprepoznatljivijih lokalnih običaja.
Ritam prošlih vremena nije bio samo folklor. Bio je to podsjetnik da zajednica ima snagu dok god zna odakle dolazi.
Domaća riječ u središtu svega
Središnji dio programa održan je u Domu kulture, gdje su se na pozornici izmjenjivale generacije – od vrtićaraca do iskusnih članova KUD-a Kotoriba.
U uvodnom obraćanju naglašeno je ono što svi ovdje znaju: dumača kotoripska reč „k’o srca utpira“ – otvara i povezuje ljude od djetinjstva do danas. Upravo zato ova manifestacija nije samo prisjećanje na prošlost, nego ulaganje u budućnost.
Posebno mjesto u toj priči ima činjenica da je kotoripski govor 2017. godine proglašen zaštićenom nematerijalnom kulturnom baštinom Republike Hrvatske, uz podršku Ministarstva kulture i medija. Dodatnu težinu daje i rječnik govora Kotoribe autora Anice Jauk i Đure Blažeke, nagrađen zlatnom poveljom Matice hrvatske.
Program su otvorili najmlađi – djeca iz Dječjeg vrtića Kotoriba igrokazom „Mama, kaj to s korpe diši?“.
Učenici Osnovne škole „Jože Horvata“ nastavili su u istom tonu – kroz stihove, pjesmu i recitacije oživjeli su zavičajni govor. Posebno se istaknula Dora Fuš s autorskom recitacijom „Poveč mi, Mura“, dok su mlađe učenice pjesmom „Mesec sveti ober kleti“ pokazale koliko se ljubav prema jeziku uči od malih nogu.
Dječja folklorna skupina KUD-a Kotoriba donijela je vedrinu kroz program „Veselimo se protuletju“. Igra, pjesma, brojalice – sve ono što se nekad učilo u dvorištu, danas živi na pozornici. Poruka je jasna: KUD Kotoriba ne mora brinuti za budućnost. Ona već stoji na sceni.
Riječ koja želi ostati zapisana
Organizatori su poslali i jasan poziv – svima koji pišu na kotoripskom narječju da se uključe. Jer govor koji se ne zapisuje, polako nestaje. Programu se pridružio i pjesnik Zdravko Fundak, interpretirajući vlastite stihove na dumačoj reči, dodatno potvrđujući da dijalekt nije prošlost, nego živi izraz.
Za kraj, tamburaši i ženska vokalna skupina KUD-a izveli su pjesme „Međimurski zdenci“ i „Počelo se protuletje otpirati“. No vrhunac večeri bio je scenski igrokaz s porukom „si smo mi ljudi“, koji potpisuje Anica Jauk. Jednostavna poruka, ali točno pogođena – iza svih razlika stoje isti karakteri, iste slabosti i iste potrebe. Igrokaz je završio tradicionalnim vuzmenim kolom, simbolom zajedništva i snage domaćih ljudi.
Kotoriba ne njeguje tradiciju iz navike, nego iz potrebe. Jer bez jezika i običaja nema ni mjesta, ni ljudi koji ga zovu svojim. Ovdje to dobro znaju – zato riječ ne čuvaju u vitrini, nego je žive.
