Veliki petak u Čakovcu okupio je mnoštvo građana na podjeli ribica, no dio građana postavlja pitanje – je li glazba primjerena na dan kada vjernici obilježavaju Isusovu muku?
Na Veliki petak u središtu Čakovca, na Franjevačkom trgu, i ove se godine okupio velik broj građana povodom tradicionalne podjele ribica, u duhu posta i nemrsa. Unatoč vjetrovitom vremenu, odaziv nije izostao, a atmosfera je, barem u jednom dijelu programa, bila – neočekivano vesela.
Veliki petak kao dan tišine i promišljanja
Veliki petak za katolike ima posebno značenje. Riječ je o danu kada se obilježava muka i smrt Isusa Krista, vrijeme sabranosti, tišine i unutarnjeg promišljanja. U mnogim sredinama toga dana izostaju crkvena zvona, a naglasak je na dostojanstvu i miru.
Upravo zato, dio građana s kojima smo razgovarali primijetio je kako glazbeni dio programa, iako dobronamjeran, nije u potpunosti odgovarao duhu dana. Tamburaši su, naime, okupljene zabavljali poznatim, živahnim pjesmama poput “Sedela sam za mašinom” i „Moja mala nema mane“, koje su inače čest izbor na veseljima i proslavama.
Granica između tradicije i primjerenosti
Neupitno je da glazba ima svoje mjesto u društvenim okupljanjima, kao i da ovakvi događaji imaju vrijednost zajedništva i očuvanja tradicije. Međutim, postavlja se pitanje mjere i konteksta, osobito kada se događaj odvija ispred same crkve i na dan koji vjernici doživljavaju kao jedan od najsvečanijih i najtiših u godini.
Ovaj osvrt ne dovodi u pitanje samu organizaciju ni dobru namjeru okupljanja, već tek otvara prostor za razmišljanje o tome kako uskladiti različite elemente programa s karakterom dana koji za mnoge ima duboko duhovno značenje. Ovakve situacije ne traže niti osudu, već možda tek malo više osjećaja za kontekst – jer upravo u tim nijansama često se krije razlika između dobre namjere i “derneka“.
