Roditelji djece s disleksijom upozoravaju na ozbiljan problem u obrazovnom sustavu – njihova djeca, unatoč velikom trudu i uspjehu, ostaju bez prava na inkluzivni dodatak
Jedna majka, koja je željela ostati anonimna, obratila se redakciji portala eMedjimurje u ime roditelja čija djeca imaju takozvane „nevidljive“ poteškoće poput disleksije, ADHD-a i disgrafije.
Kako ističe, riječ je o djeci koja su često iznimno uspješna, sudjeluju na natjecanjima i aktivna su u izvanškolskim aktivnostima, no sustav ih zbog toga – kažnjava.
– Umjesto da škole budu ponosne na takve odlikaše, vještaci ih odbijaju za inkluzivni dodatak uz obrazloženje da su „preuspješni“ – navodi majka.
Inkluzivni dodatak i paradoks uspjeha
Roditelji tvrde da se inkluzivni dodatak uskraćuje upravo onoj djeci koja ulažu najveći trud. Ističu kako su njihove odlične ocjene rezultat višesatnog svakodnevnog rada kod kuće, često uz veliku pomoć roditelja.
– Poruka koju dobivamo je jasna: da dijete ima lošije ocjene, dobilo bi pomoć. Ovako, snađite se sami – upozoravaju.
Dodaju kako je takav pristup izravno kažnjavanje truda, ali i roditeljske brige i angažmana.
Disleksija nije „slabije čitanje“
Posebno upozoravaju na nerazumijevanje u školama. Prema njihovim riječima, djeca s disleksijom često se tretiraju kao da nemaju nikakve poteškoće, samo zato što postižu dobre rezultate.
– Pokušajte pročitati tekst u kojem se slova okreću i „plešu“, a zatim rješavati testove. To nije slabije čitanje, to je svakodnevna borba – poručuju roditelji.
Naglašavaju kako bi nastavnici trebali prepoznati dodatni napor koji ta djeca ulažu te ih, umjesto ignoriranja poteškoća, pohvaliti i podržati.
Prekretnica u 5. razredu
Roditelji ističu kako najveći problemi nastaju prelaskom u predmetnu nastavu. Djeca tada dolaze u kontakt s većim brojem nastavnika koji često nisu upoznati s njihovim poteškoćama ili ih ne uzimaju u obzir.
Bez sustavne potpore, upozoravaju, ta djeca ulaze u razdoblje velikog stresa i pritiska, jer gube prilagodbe koje su imale u nižim razredima.
Poziv školama: razumijete li što je disleksija?
Roditelji pozivaju škole i ravnatelje da se uključe u javnu raspravu te jasno kažu kako razumiju disleksiju.
– Je li to za njih samo slabije čitanje ili shvaćaju koliki je to napor? – pitaju.
Naglašavaju kako je riječ o djeci koja mogu biti iznimno darovita, ali istovremeno imaju poteškoće – takva kombinacija poznata je kao „dvostruko posebna djeca“.
Zbog zaštite djece i odnosa u školama, roditelji inzistiraju na potpunoj anonimnosti te žele da se o ovom problemu govori isključivo putem pisanih svjedočanstava.
Na kraju poručuju kako njihova djeca nisu problem – već dokaz koliko se može postići uz trud, upornost i podršku. No, bez razumijevanja sustava, taj put postaje znatno teži nego što bi trebao biti.
