Knjiga koja je promijenila povijest!
Zavirili smo u Zavičajnu zbirku Knjižnice Nikola Zrinski Čakovec.
Ove godine navršava se 10 godina otkako je u toj ustanovi održana velika izložba, posvećena dr. Vinku Žgancu, pod nazivom „Knjiga koja je ispravila povijest”. To je bila knjiga Žgančevih zapisa međimurskih pjesama koja je izdana 1916. godine. 110 godina kasnije knjiga je došla i u Zavičajnu zbirku u Čakovcu koju vodi Borivoj Radojčić.
– Knjiga Žgančevih zapisa je doista promijenila povijest jer je korištena prilikom pregovora oko granica buduće države SHS i bila je dokaz da je Međimurje hrvatsko. Izložbu smo tada napravili bez glavnog glumca, same knjige. Primjerak su imale Knjižnice grada Zagreba i nju smo izložili na izložbi 2016. godine, a ja sam se tada obvezao da ću knjigu nabaviti. To sam i ostvario deset godina kasnije, našao sam je u jednom zagrebačkom antikvarijatu i knjiga je sada tu gdje treba biti, u Međimurju i Zavičajnoj zbirci naše knjižnice, navodi Radojčić.
Knjižnica je takoa prikupila najvrjednije dokumente vezane uz međimursku povijest, uz ostavštinu dr. Ivana Novaka, narodnog preporoditelja koji je uz Žganca najzaslužniji za priključenje Međimurja Hrvatskoj, nakon što je dugo vremena ono bilo pod ugarskom upravom. Ti se primjerci ne posuđuju, no svakome su dostupni u knjižnici za korištenje.
Neki ne žele
– Upravo je to vrijednost naše Zavičajne zbirke, na jednom mjestu okuplja svu građu vezanu uz Međimurje i da je svima dostupna, ističe Radojčić. Autori knjiga jedan primjerak knjige dužni su i po zakonu dostaviti Knjižnici „Nikola Zrinski” Čakovec, no ima pojedinaca, izdavača, koji to ne čine.
– Imate onih koji ne žele pokloniti knjige knjižnici, oni bi to htjeli naplatiti. Bio je jedan slučaj gdje sam čak pitao autoricu za primjerak, ona nije imala ništa protiv, no izdavač je odbio. Kasnije sam knjigu našao u jednoj kavani u Čakovcu. Također se događa da nove knjige vezane uz Međimurje, koje bi po logici trebale biti u našoj zbirci, prije nađem u ormariću Male slobodne knjižnice, navodi Radojčić, stoga poziva autore i izdavače, kao i pojedince koji možda u svom posjedu imaju važne povijesne knjige ili dokumente, da ih radije na čuvanje povjere knjižnici kako bi ta građa bila dostupna svima i ostala trajno sačuvana za mlade naraštaje. Upravo oni ovdje uče o povijesti svoga zavičaja i vesele se posjetu knjižnici. Pogotovo kada vide i brojne tradicijske predmete koji se također čuvaju. Jedan je i štap Florijana Andrašeca koji uvijek izmami veliki interes mališana jer je ručno izrezbaren motivima različitih životinja, a specifičan je jer umjesto ručke ima jelenju nogu. Zavičajna zbirka tako je važno mjesto za očuvanje identiteta Međimurja, gdje prošlost nije tek pohranjena na policama, već živi kao trajna inspiracija i zalog budućim generacijama.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3697
