Svatko je gospodar vlastite slobode
U kući koju je sama dizajnirala i oslikala čuva kolekciju svojih djela nastalih metodom „slikanja na vodi”…
U Otoku pokraj Preloga stanuje zanimljiva žena koja se ne boji „živjeti svoj život”, na svoj način i po svojim pravilima. Ona je Nadica Gorupić i članica je Likovne udruge Čakovec te Likovne udruge donjeg Međimurja. Njezine slike dio su stalnog postava Centra dr. Rudolf Steiner u Donjem Kraljevcu, a moći će se razgledati i na skorašnjoj izložbi u Muzeju Croata insulanus Grada Preloga povodom Međunarodnog dana žena.
– Slikarstvo, bolje rečeno, ljubav prema bojama, nešto je što me drži od malih nogu. Sve me zanimalo i bavila sam se tijekom života raznim stvarima, no interes se nije zadržao kao što je to u slučaju slikanja. Nije to stvar inspiracije, to je više potreba, osjećaj koji te obuzme i jednostavno moraš to izbaciti iz sebe na papir, kaže Nadica.
U kući, koju je sama dizajnirala i oslikala izvana i iznutra, čuva opsežnu kolekciju radova koji su nastajali tijekom 30 godina. Svoje apstrakcije stvara uglavnom ebru tehnikom, posebnom metodom „slikanja na vodi” koja se prenosi na papir, a slika i akrilnim te pastelnim bojama.
– Ne volim realizam, bliža mi je apstraktna umjetnost. Ponekad ni sama ne znam što stvaram i što će se prikazati, dok se kasnije ne zagledam u sliku i prepoznam u njoj neki motiv. Najčešće se prikazuju simboli slobode: konji, ptice, ponekad i lik osobe koja nosi dva lica, ono muškarca i žene.
Fluidan život
Kao i njezina umjetnost, Nadičin život fluidan je i nepredvidiv, pun iznenađenja. U mladosti se bavila nogometom, zatim atletikom, a u tim je sportovima bila i sutkinja. Učila je elektrotehniku, agronomiju, a radila u komercijali. Uvijek je voljela brzu vožnju automobilom, no sada uglavnom vozi bicikl ili pješači. Bavi se i uzgojem ekološkog voća i povrća te sama uzgaja hranu koju jede.
– Uvijek sam bila impulzivna, znali su mi reći da idem glavom kroz zid, bez puno razmišljanja, no to je jedini način koji znam, kojim se nešto napravi. Kreneš i radiš pa ideš prema tome kako se stvari razvijaju, kaže Nadica.
Veliku ulogu u njezinom životu ima duhovnost, proučava različite religije i učenja i ne jede meso. Inspirirana drevnim indijskim učenjima, svoju je kuću gradila poštujući principe takozvane vastu arhitekture. Radi se o vještini koja stambene i druge prostore prilagođava zakonitostima koji vladaju u prirodi i time prostor oko čovjeka čini povoljnijim za njegovo zdravlje, stvaralaštvo, blagostanje i sreću. Prema vastu principima svaka prostorija i komad namještaja imaju svoje mjesto orijentirano prema stranama svijeta, a u centralnom dijelu kuće nalazi se kupola u obliku piramide koja služi privlačenju svjetla i pozitivne energije. Toga u Nadičinoj kući ne nedostaje.
– Od svega mi je najvažnija moja sloboda i mir. Ponekad pomislim kako bi bilo dobro da imam još par ruku za pomoć u svim tim poslovima, no imam svoje navike kojih se sada već teško odreći, kao i svoje vrijeme koje raspoređujem kako želim. Svatko bi trebao biti slobodan raditi što želi, ne bih to mijenjala ni za što, kaže svestrana Otočanka.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3697
