Potaknuti prosvjedima protiv megafarme pilića u Sisačko-moslavačkoj županiji, u redakciju se javilo nekoliko mještana Donje Dubrave koji su zabrinuti zbog gradnje farme pilića u Velikom Pažutu
Vozeći se Ulicom Mihovila Pavleka Miškine u Donjoj Dubravi, udaljavajući se od centra, stići ćete do kraja mjesta, do kraja općine, ali i do županijskih granica.
Iako se kaže kako su prirodne granice Međimurja Mura i Drava, jedan mali dio Međimurja, onaj najistočniji, pripada Općini Legrad, odnosno Koprivničko-križevačkoj županiji – to je kopnena granica dviju županija, područje Velikog Pažuta.
Na granici dviju županija, uz usku asfaltiranu cestu, naići ćete na dva znaka. Prvi je veliki pano projekta Općine Donja Dubrava, “Projekt revitalizacije riječnog rukavca ‘Stara Drava’”, na kojem se nabrajaju aktivnosti koje će se provoditi ili su se provodile u sklopu projekta: revitalizacija biotopa močvarnog staništa, reintrodukcija biljaka i životinja, poučne eko staze, sportski ribolov, rekreacijski sadržaj, edukacija kroz školu u prirodi.
Iza samog panoa krije se jedan dio tog rukavca, a sada, mjesec dana prije početka proljeća, krase ga i visibabe.
Ako krenete dalje dugom ravnom cestom, naići ćete na drugi znak, a ujedno i na kraj asfalta. Dalje, naime, vodi makadamski put. Na već izblijedjelom znaku pak piše: Koprivničko-križevačka županija, Posebni zoološki rezervat Veliki Pažut.
Na njemu je i opis na više jezika kako je rezervat zaštićen 1998. godine, na površini od 1000 hektara s ciljem očuvanja aluvijalnog područja koje je karakteristično po svojim pješčanim i šljunkovitim nanosima, niskim obalama i riječnim adama što za posljedicu ima raznolikost biljnog i životinjskog svijeta. Osim toga spominju se zajednice rijetkih vrsta ptica, ali i drugih životinja koje tamo žive, neometane ljudima.
Uredbom Vlade Republike Hrvatske od 15. studenog 2011. godine ovo područje proglašeno je Posebnim ornitološkom rezervatom “Veliki Pažut” čime je okončan postupak izmjena granice i kategorije zaštite za zaštićeno područje te je postojeći zoološki rezervat prekategoriziran u ornitološki rezervat s površinom od 571 hektar.
A ako pak odete još dalje makadamskim putem, nakon tog znaka naići ćete na Farmu Muškatljin, gdje obitelj Lisjak uzgaja konje i bavi se sportskim jahanjem.
Gradi se na 17.000 m2
Lokacija Farme Muškatljin izuzeta je iz ornitološkog rezervata, a od nedavno se odmah kraj farme gradi velika farma pilića kojoj je investitor Perutnina Ptuj.
Perutninu Ptuj kupila je prije nekoliko godina ukrajinska MHP grupa, ista ona koja je prije nekoliko godina odustala od gradnje megafarme pilića u Sisavačko-moslavačkoj županiji.
Njezin plan odlučila je dalje provesti tvrtka PCC, također u ukrajinskom vlasništvu, protiv čega se upravo danas, 21. veljače 2026., prosvjedovalo u Zagrebu. Prosvjednici se boje kako će megafarma uzrokovati ekološku katastrofu u Sisavačko-moslavačkoj županiji, ali i brojne gospodarske probleme malim, lokalnim proizvođačima peradi. Prosvjednici su izrazili mišljenje kako ne žele da Hrvatska postane smetlište Europe.
No vratimo se na granicu Donje Dubrave i Legrada. U zoni udaljenoj 1,8 kilometara od Legrada (preko rijeke) i nešto više od dva kilometra od Donje Dubrave, gradi se farma kapaciteta 305.802 pilića po proizvodnom ciklusu. Najavljeno je i otvaranje 20-ak radnih mjesta.
Gradi se zapravo pogon sa sedam peradarnika, površine 17.000 metara kvadratnih, a na državnu cestu biti spojen makadamskim putem dužine oko dva kilometra.
U blizini te farme nalazi se još jedna veća farma za tov pilića, EKO Kotor, ali s kotoripske strane. Koncentracija dvije velike farme na malom području, i to uz zaštićeni prirodni rezervat, blizu ušća Mure u Dravi i blizu akumulacijskog jezera, izaziva i zabrinutost brojnih lokalnih udruga koje se bave očuvanjem međimurske prirode.
Zeleno svjetlo
Farma Veliki Pažut se ipak ne nalazi unutar zaštićenog područja prirode niti na području ekološke mreže Natura 2000. Najbliža zaštićena područja su Regionalni park Mura-Drava, oko 38 metara (!) sjeveroistočno od lokacije zahvata te Posebni rezervat Veliki Pažut, oko 320 metara jugoistočno. Tako je i dobila zeleno svjetlo za gradnju od strane Ministarstva zaštite okoliša.
No i sama najava gradnje farme nije prošla bez bune Dobravčana, koji su se prije nekoliko dana ponovno zabrinuti javili našoj redakciji.
Potaknuti prosvjedima zbog megafarme pilića u Sisačko-moslavačkoj županiji, pitali su se postoji li neki način sprečavanja dovršetka projekta. O prosvjedu ili istupanju u javnost nisu ni htjeli govoriti, već su, kako su rekli, iz straha odlučili biti anonimni. Strah zbog koga i čega?
Naveli su nam sličnu zabrinutost koju su isticali prosvjednici protiv megafarme u Sisačko-moslavačkoj županiji – hoće li farma zagaditi Donju Dubravu i okolicu, posebice zaštićene dijelove prirode, kakav će biti utjecaj na kvalitetu života u mjestu, hoće li farma Dobravi donijeti više zla nego dobra?
Nema direktne ceste do farme
Ista su pitanja mještani postavili i na javnim raspravama održanima prije početka gradnje, a pritom su, kao i našim novinarima, izrazili zabrinutost i zbog prometa koji će, kako kažu, dodatno zakrčiti ceste i naštetiti mirnom životu u Donjoj Dubravi.
Kamioni će, naime, moći prolaziti samo kroz Donju Dubravu, budući da je Legrad od farme odvojen rijekom, a do mosta se može samo preko Dobrave. A ulice su uske, kuće dodiruju cestu, djeca se igraju na ulici… Je li Dobrava spremna za teretnjake?
Načelnik Donje Dubrave, Damir Vidović, prošle nam je godine rekao kako je održao sastanak s načelnikom Legrada o toj temi gdje je sam istaknuo prijedlog “zelenog pojasa” oko farme koji bi trebao ublažiti moguće širenje neugodnih mirisa.
“Razgovarali smo i o učestalosti prometa kroz Općinu Donja Dubrava. Prema informacijama koje imam, općinskim cestama prolazit će dnevno dva kamiona i dodatna tri do četiri automobila zbog prijevoza radnika na posao”, kazao je tada za naš portal načelnik Donje Dubrave.
Na kraju, provela se i analiza utjecaja na okoliš. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije nakon provedenog je postupka objavilo da nema štetnih utjecaja, istaknuvši kako je lokacija izvan zaštićenog područja te da je zahvat prihvatljiv za tamošnju ekološku mrežu.
U plan funkcioniranja farme unesen je i prijedlog Legrada da se stajski gnoj odmah odvozi u zatvorenim spremnicima kod ugovorenih zbrinjavatelja ili pak na ugovorena poljoprivredna gospodarstva.
Farma je, na koncu, u javnosti predstavljena kao gospodarski poticaj lokalnom gospodarstvu. To možda stoji i pozdravlja se svaka inovacija i napredak zapostavljenih i ruralnih krajeva Hrvatske, no pitanje je koje će lokalno gospodarstvo imati više koristi od nje – legradsko ili dobravsko?
