Naša ljubav nije bila ljubav na prvi pogled, rodila se nakon dugogodišnjeg poznanstva koje smo okrunili brakom
Imamo dvoje djece, Bertu i Teodora, i proživjeli smo predivan zajednički život, započinje Dragutin Goričanec priču o ljubavi koja traje punih 65 godina.
Sa suprugom Bernardicom posljednje tri godine stanuje u Domu za starije i nemoćne osobe Čakovec.
– Čovjek u životu ima više različitih ljubavi, a moja prva bila je prema zrakoplovstvu. Radio sam kao instruktor modelarstva, a nakon vojne škole i obuke za pilota i kao civilni nastavnik letenja u Pribislavcu. Mnoge sam godine posvetio radu s mladima, a neki bivši učenici i danas mi se javljaju, navodi Dragutin. Kraj radnoga vijeka dočekao je u Građevinskom kombinatu, a supruga Bernardica pridružila mu se u mirovini kako bi imali priliku provoditi više vremena zajedno.
– U mirovini smo se posvetili humanitarnom radu u Crvenom križu. Bilo je to ratno doba, radili smo kao psihosocijalni radnici i bili potpora izbjeglicama. Okrenuli smo se i alternativi, Bernardica je postala međunarodna instruktorica joge, ja sam studirao hinduizam i pisanje sanskrta, pa smo nekoliko godina proveli i u Indiji. Godinama smo bili i vegetarijanci, kaže Dragutin.
Sva ta brojna iskustva opisana su u knjizi „Monografija života“ koju je Dragutin izdao u nekoliko primjeraka za djecu i unuke. Knjiga je potkrijepljena fotografijama i pismima koja je slao Bernardici, a svako započinje riječima „Draga moja ženice“ ili „Zlato moje“. Kada je Bernardica oboljela od Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, Dragutin je preuzeo brigu o njoj.
– Jedno drugome dali smo zavjet i nikada ga nismo prekršili. Životni put ponekad je težak, ali mi smo se zavjetovali biti zajedno u dobru i u zlu. To za nas nisu samo prazne riječi, nego obećanje koje smo preuzeli, kaže Dragutin. Bračni par Goričanec nadahnjuje svojim primjerom postojane ljubavi koja se rodila tijekom prijateljstva i poštovanja, a koja traje, nadvladava prepreke i odolijeva čak i bolesti.
– Mladima bih poručio da se u braku poštuju. Ne može sve uvijek biti idealno, svatko ima svoju osobnost i svoj način života, ali morate se pokušati uskladiti. To ne znači da partneri ne smiju imati različita razmišljanja, već da trebaju pronaći zajednički jezik. Svatko se može nečega odreći i tada sve lakše ide, poručuje Dragutin.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3694
