Šetajući Dugom ulicom u Kotoribi, ugledali smo Christiana Bradilovića kako pomaže svojoj majci Danici
Čim se iza oblaka pokaže malo sunca, vrijedni Međimurci pale pile, mješalice za beton, uzimaju lopate ili pak škare za rezanje grana u ruke.
Tako je bilo i neki dan u Kotoribi kada smo u ležernom poslu i sa škarama u rukama naišli na Christiana Bradilovića, rođenog Kotoripčanina.
“Moja majka Danica je, nažalost, nepokretna i potrebna joj je pomoć oko svakodnevnih stvari. Ja živim ulicu dalje i redovito je posjećujem. Danas me zamolila da joj podrežem ružu ispred kuće kako bi opet mogla bujno rasti i cvasti”, kaže Bradilović.
Ispred male prizemnice u Dugoj ulici, koja je izgledala poput kakve kućice iz slikovnice, raslo je svakakvo cvijeće – ali čeka toplije proljetne dane.
A kada smo upitali koliko je kuća stara, Bradilović nam je odgovorio da je izgrađena prije 1965. “Ova je kuća preživjela i veliku poplavu te iste godine”, dodao je.
I dok smo Christiana Bradilovića ostavili u poslu, pitali smo se kakve još priče skrivaju stare, ali predivne međimurske kućice u Kotoribi.
