Mladi par upoznao se u Češkoj. Prijateljstvo se s vremenom pretvorilo u nešto dublje...
Ljubav ponekad započne sasvim nenametljivo, u nekom drugom gradu, na jeziku koji još učimo, u trenutku za koji nismo znali da će nam promijeniti život.
Lana Matotek dolazi iz Šenkovca te je na sličan način započela njezina ljubavna priča zbog koje je odselila izvan Međimurja.
Nedavno je završila diplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, računalnu lingvistiku te češki jezik i književnost, a uz jezike velika joj je strast digitalni marketing i kreacija sadržaja, čime se bavi u slobodno vrijeme.
Ipak, njezin životni put trenutno ne vodi kroz Zagreb ili Međimurje, već kroz mali grad u Kataloniji koji je od prošle jeseni postao njezin novi dom. Razlog? Ljubav.
Sve je započelo 2023. godine kada je Lana odlučila semestar diplomskog studija provesti u inozemstvu, Erasmus+ programu. Odabrala je Brno u Češkoj, grad i studijsku sredinu blisku njezinim interesima.
Već prvoga dana upoznala je mladića, fatalnog Španjolca Erica Pedreña Voronyaka koji će joj, posve nenadano, promijeniti život. Pet mjeseci bili su u istoj studentskoj ekipi, a prijateljstvo se polako pretvorilo u nešto dublje. Danas, gotovo tri godine kasnije, njihova je veza jača nego ikada.
Nakon Erasmusa uslijedio je period veze na daljinu, brojni letovi, rastanci na aerodromima, svakodnevni videopozivi i stalno odbrojavanje dana do sljedećega susreta.
Neizbježna odluka
Premda romantičan, takav život s vremenom postane iscrpljujuć. Odluka je bila neizbježna: netko će se morati preseliti. Hrvatska ili Španjolska? Kako se njezin dečko upravo zaposlio u Kataloniji, a Lana je tada diplomirala, preseljenje u Španjolsku činilo se najlogičnijim prvim korakom.
– Kao srednjoškolka sam uvijek govorila da bih se jednoga dana voljela preseliti u Španjolsku, prisjeća se Lana. – Samo nisam ni sanjala da će to biti zbog ljubavi.
Ipak, trenutak kada je shvatila da se to zaista događa, da pakuje život u kofere i seli se u drugu zemlju, bio je poseban. „Mala Lana ne bi vjerovala“, kaže.
Odluka nije bila spontana. Bili su to dugi razgovori, planiranje i vaganje svih mogućih scenarija. Obitelj i prijatelji nisu bili iznenađeni, Lanu su oduvijek zamišljali negdje u svijetu, no emocije su bile pomiješane. Radost zbog njezine sreće ispreplitala se s tugom zbog udaljenosti. Ipak, podrška nije izostala.
Gledaju svoja posla
Život u novoj zemlji donio je i nove izazove. Lana se danas suočava s učenjem ne jednoga, već dva jezika, španjolskog i katalonskog, u sredini u kojoj se engleski rijetko govori.
U dvije godine veze na daljinu, Lana je Španjolsku posjetila više puta te je na kulturološke razlike bila spremna. Pozitivno ju je iznenadilo, kaže Lana, kako Španjolci „gledaju svoja posla”, nema toliko osuđivanja i tračanja. Teže joj se bilo prilagoditi se da oni često kasne, ali to im je kao dio kulture.
Papirologija, banke, zdravstveno osiguranje i potraga za stanom bili su stresni, ali uz partnerovu pomoć sve je uspješno riješeno. Najteži dio bila je, kao i svugdje, potraga za stanom po prihvatljivoj cijeni. S druge strane, zajednički život donio je ono što nijedna veza na daljinu ne može nadomjestiti – svakodnevicu.
– Naš je odnos bolji nego ikad, priznaje Lana. Napokon smo zajedno, bez stalnih rastanaka.
U partnerov krug prijatelja i obitelji uklopila se prirodno, a i oni joj pomažu u prilagodbi. Većinu ih poznaje duže od dvije godine te joj nisu bili nepoznati kada se preselila.
Nova prijateljstva tek dolaze, a Lana vjeruje da će se otvoriti s pronalaskom posla i novih hobija. Poslovno, put još nije jednostavan, konkurencija je velika, selekcijski procesi dug, no strpljenje i optimizam ne gubi.
Hoće li Španjolska biti njihova dugoročna adresa? Odgovor zasad ostaje otvoren. Opcija povratka u Hrvatsku uvijek postoji, kao i mogućnost nekih novih putova. Jedno je sigurno, za sada su ondje gdje trebaju biti. A kada ju uhvati nostalgija, Lana poseže za jednostavnim ritualima – pozivom kući, porukom prijateljima ili planiranjem brzog povratka u Međimurje. Dom nije samo mjesto na karti, nego ljudi koje nosimo sa sobom.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3694
