Mi šumari nismo negativci, kaže naš sugovornik
Prateći naše izvještaje o planiranoj sječi 1,92 hektara državne šume Zelenbor kod Brezja, listu Međimurje javio se Tomislav Nikolić.
Riječ je o diplomiranom inženjeru šumarstva te predsjedniku Udruge šumoposjednika Međimurja “Jegnjed”.
Iako nitko ni ne poriče dotrajalost Zelenbora i opravdanost njegove obnove, ali na razumnoj površini i uz promišljanje o ekosustavu Bedekovićevih graba, pomalo je revoltiran što se “njih šumare općenito doživljava kao negativce”.
– Moramo biti svjesni da je drvo obnovljivi izvor energije. Ne možeš napraviti drveni prozor sječe stabla. Plastika i metal traže mnogo više energije, a njihovom proizvodnjom zagađuje se okoliš. Bavim se ovim poslom već godinama i šumari uvijek paze na to koliko sijeku. U donjem Međimurju godišnji je prirast 135 tisuća metara kubnih, a sječe se 74 tisuće. Dakle, akumulira se drvna masa – započeo je predsjednik Nikolić.
Potom smo prešli na sječu Zelenbora. Kaže kako se oko toga prave problemi, iako je sve zakonito, a šuma će biti obnovljena.
Javne rasprave
– Svaka šuma dijeli se na uređajne razrede. Odsjek u Brezju je razred ariš. Sjeku ga po pravilima struke jer bi se inače osušio. To nije devastacija, šuma je dovoljno ostarjela da ju posjeku i da naraste nova. Nikakvog utjecaja to nema na razmnožavanje plavog leptira.
Nitko ništa nije rekao kada su tamo, u prethodnom navratu, bliže Bedekovićevim grabama posjekli pet hektara šume, ni zeleni ni građani. I to je bilo opravdano, iako nije bila riječ o redovnoj, već o izvanrednoj sječi zbog tzv. “vjetroloma”, vihora – kaže.
Dodaje kako su i za ovu, novu sječu, provedeni javni uvidi i rasprava te je dobivena suglasnost Ministarstva, no ističe kako generalno nema zainteresiranih za te rasprave.
– Primjerice, 23. prosinca je održana javna rasprava za Gospodarsku jedinicu Gornja Dubrava na prostoru općine Gornji Mihaljevec. Riječ je o više od 900 hektara privatnih šuma na kojima je drvna zaliha 287 tisuća kubika. Nitko se nije pojavio na javnoj raspravi. Šteta, jer rade se programi, a svaki privatnik ima pravo tražiti sječu, sadnice i naknadu za rad na obnovi šume – nastavlja Nikolić.
Zahtjevi za sječu i obnovu privatnih šuma predaju se u uredu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, u Čakovcu, u bivšoj upravnoj zgradi Metalca, Zrinsko-frankopanska 9.
Ono što još imamo…
Naime, u Međimurju ima 7.877 hektara privatnih i 3.706 hektara državnih šuma. Nažalost, danas je samo 16 posto Međimurske županije pokriveno šumama. Time smo najslabije pošumljena županija u Republici Hrvatskoj.
Doslovno nas je opustošio drvni konzorcij Slavonija d. d. Zagreb, kada mu je posljednji grof Feštetić, nakon Prvog svjetskog rata, prodao vlastelinstvo. Nekada je Međimurje bilo šuma, to jest šume nije bilo jedino u selima! Treba cijeniti ono što (još) imamo.
– E, vidite, u tome je stvar. Priča se o Brezju, a prava se sječa sprema u jednom drugom Brezju, onom u Murskom Središću. Grad je dobio dozvolu za sječu 13,4 hektara šume kako bi proširio Gospodarsku zonu Brezje – iznosi Tomislav Nikolić, nezadovoljan ovime.
Rušenje je dozvolilo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
– To je prostor koji će se devastirati, asfaltirati i na njemu nikada više neće biti šuma, no reakcije nema ni od građana pojedinaca ni od građana koji su članovi udruga zelenih – upozorava. Kaže stara narodna: “Šuma je narasla pa će i sjekira.”
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3694
