Povijest školstva u Hlapičini seže u 1926. godinu. Donosimo pregled razvoja škole kroz spomenice, istraživanja i sjećanja mještana.
U spomenici škole kao datum osnivanja škole navodi se 4. veljače.
Dosad je povijest školstva objavljena u školskoj monografiji iz 2007. godine, prema istraživanjima učiteljice Mirjane Mošmondor i Milana Novaka, zatim u knjizi Povijest župe Sveti Martin na Muri u izdanju Župe Sveti Martin te u knjizi 750 godina Novih Dvora i Hlapičine autorice dr. Blaženke Filipan-Žignić.
Podaci o školi sačuvani su i u najranijoj spomenici koju su u digitalnoj verziji pomogli sačuvati nekadašnji učenici Područne škole Hlapičina, a danas učitelji Luka Mošmondor i Dražen Oletić.
Prošlost ove škole seže sve do 1926. godine, o čemu svjedoči stara školska zgrada, nekad najveća u selu. To je mjesto koje je prije točno sto godina postalo škola i „drugi dom” djeci Hlapičine.
Zgrada je nekad bila majur grofa Feštetića, dok se njezina starija povijest još istražuje. Prije petnaestak godina postavljen je natpis „Putevima Zrinskih”, a objekt je označen kao jedno od imanja ove plemićke obitelji.
Na starim zemljovidima lokacija je zabilježena kao „Novi Dvori”, odnosno latinski Nova Curia. Prema spomenici, školu su pohađala djeca iz Novih Dvora, Hlapičine i Marofa, a broj učenika u to je vrijeme bio velik.
O vremenu osnivanja
Razdoblje između dva svjetska rata u Hrvatskoj obilježeno je gospodarskim rastom, tehnološkim napretkom i razvojem infrastrukture, što se odrazilo i na školstvo. Djeca iz Hlapičine do tada su pohađala školu u Svetom Martinu na Muri, no zbog prenapučenosti školskih prostora počelo se razmišljati o osnivanju nove škole bliže mjestu stanovanja.
Kupnjom stare zgrade, nekadašnjeg majura grofa Feštetića, stvoreni su uvjeti za otvaranje škole koja je obuhvaćala i učiteljski stan. Kao prvu učiteljicu Ministarstvo prosvjete imenovalo je Sofiju Malarić, koja je isprva radila sama, a kasnije uz pomoć sestre Anice. Prve godine školu je pohađalo 56 učenika, a nastava se odvijala cjelodnevno.
Učitelji su bili i upravitelji i živjeli su u školi
Već u školskoj godini 1927./28. broj učenika narastao je na 83, pa škola postaje dvorazredna. Uvedena je i tzv. opetovnica, kasnije poznata kao viša narodna škola. Najveći broj učenika zabilježen je 1931./32. godine – njih 156 u pet odjela.
Učitelji su u to vrijeme bili i upravitelji škole te su živjeli u sklopu školskog objekta. Osim nastave, učenici su sudjelovali u uređivanju školskog vrta, voćnjaka, izletima i tematskim predavanjima, a dio njih bio je nagrađivan za uspjeh.
Razdoblje Drugog svjetskog rata
Tijekom Drugog svjetskog rata Međimurje dolazi pod mađarsku upravu, a mađarski jezik postaje službeni u školama. Iz tog razdoblja sačuvano je malo pisanih tragova, a nastava je pred kraj rata potpuno prekinuta. Nakon rata škola se ponovno otvara, a učitelji sudjeluju i u obrazovanju odraslih te kulturnom životu mjesta.
Od 1958. godine slijede novosti
Uvođenjem obveznog osmogodišnjeg obrazovanja škola u Hlapičini postaje Područna škola, što ostaje do danas. Zbog dotrajalosti stare zgrade, 1980. godine otvorena je nova školska zgrada s dvije učionice i pratećim prostorima.
Škola danas – jedan prvašić
Danas je škola informatički i didaktički dobro opremljena, s modernom nastavnom tehnologijom i prostorima za učenje. Ipak, ove je školske godine u školu upisan samo jedan prvašić, Petar. Unatoč tome, škola i dalje ostaje važan dio zajednice, simbol obrazovanja, bliskosti i zajedništva koje traje već jedno stoljeće.
