Zeleni stražar čuva dvorište
Ulaz u dvorište obitelji Ružman iz Preloga čuva jedan vrlo ozbiljni frajer, čovjekoliki grm visok gotovo tri metra koji svojom impozantnom pojavom privlači pozornost prolaznika.
– Na mjestu na kojem stoji prije je bio stari bor koji je propao, a kada smo posjekli stablo, oko debla sam posadila male pušpanke (šimšir, zelenika) koje su razrasle i reklo bi se umrežili. Moj suprug je onda došao na ideju da grm uredi u oblik čovjeka, zovemo ga Šumski Čovjek ili od milja Deda Tonči, objašnjava Marija Ružman.
Autor zelene kreacije je Toni Ružman, umirovljeni građevinar koji svoje slobodno vrijeme provodi uređujući vrt. Zeleni čovjek samo je jedan od njegovih brižno uređenih djela.
– Nije to bilo jednostavno oblikovati i morat ću čovjeka na proljeće ponovo urediti. Naime, on je „prejak” u gornjem dijelu, a slab u donjem. Izgleda da je malo previše išao u teretanu, smije se Toni. Zbog tih neravnomjernih proporcija čovjekoliki grm se prilikom jedne oluje gotovo polomio, no Toni i Marija uspjeli su ga spasiti tako što su mu za potporu stavili štap.
– Skoro ga je ubila teretana, šali se Marija. Još jedan detalj zbog kojega je ova zelena instalacija još sličnija čovjeku su plastične oči, nos i usta.
– Naši unuci malo se boje našeg dvorišnog zaštitara, imaju dojam da ih gleda pa mu se ne usude prići, smije se Marija.
Zeleni frajer iz teretane nije jedina instalacija na dvorištu obitelji Ružman, Toni je pomno uredio i ostale grmove u različite oblike pa tako jedan prikazuje sokola i koku.
Progres donosi nezadovoljstvo
– Htio sam time pokazati da je prijateljstvo moguće i kod vrsta koje su inače prirodni suparnici, kaže Toni. Kao i mnogi pripadnici te vrijedne generacije, primjećuje društvene promjene koje mu se ne sviđaju.
– Sve je manje dječjeg smijeha, strpljenja i tolerancije, svatko brine samo za sebe i nitko nema vremena, a ono što zovemo progres donosi ljudima samo nezadovoljstvo.
Bračni par Ružman prošle je godine proslavio zlatni pir, a uzajamno poštovanje, briga i razumijevanje vidljivi su i nakon tolikih godina zajedničkoga života. Trude se aktivno provoditi vrijeme, šetati, a svako jutro započinju razgibavanjem kako bi ostali vitalni.
– Ne predajemo se, čekamo proljeće, onda ćemo više boraviti vani i uređivati vrt. To je za našu dušu. Puno smo gradili i stvarali, sada više ne možemo jednako, ali moramo se truditi. Čovjek uvijek mora nešto stvarati, poručuju Ružmani.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3692
