Običaj potepanja ponovno je oživio u Međimurju kada su prijatelji iznenadili mladence Luciju Tomašek iz Domašinca i Patrika Petkovića iz Preloga, dokazavši da tradicija živi i bez velike družine
Običaj potepanja još je jednom pokazao da mu za uspjeh nisu potrebne velike skupine, već dobra volja, zajedništvo i iskrena želja da se mladencima uljepša početak bračnog života.
Ovoga puta potepanje je upriličeno u čast mladenaca Lucije Tomašek iz Domašinca i Patrika Petkovića iz Preloga, a iako je ekipa bila malobrojna, iznenađenje je bilo i više nego uspješno.
Običaj potepanja koji živi unatoč vremenu
Običaj potepanja u Međimurju ima dugu tradiciju, a njegovo značenje daleko nadilazi samo veselje i buku.
Riječ je o običaju kojim se simbolično obilježava sklapanje braka, uz dozu humora, pjesme i iznenađenja za mladence.
Upravo takav duh osjetio se i ovoga puta – ekipa za potepanje pojavila se gotovo neprimjetno, tiho i nenametljivo, no vrlo brzo sve je preraslo u glasno slavlje ispunjeno smijehom i dobrim raspoloženjem.
Kad običaj potepanja pronađe svoj put
Iako malobrojni, sudionici su pokazali da običaj potepanja ne ovisi o brojnosti, već o energiji i namjeri.
Iznenađenje je uspjelo u potpunosti, a mladenci su s osmijehom i dobrom dozom iznenađenja dočekali ovu tradicionalnu čestitku.
Kad ima dobre volje, potepanje, kako kažu oni koji ga njeguju, zna put samo od sebe – od prvog dolaska pa sve do glasnog odlaska koji ostaje u sjećanju.
Tradicija koja povezuje mjesta i ljude
Posebnu čar ovom potepanju dalo je i to što su se spojila dva međimurska kraja – Domašinec i Prelog.
Takvi trenuci podsjećaju koliko su lokalni običaji važni za očuvanje identiteta i međusobnog povezivanja ljudi.
Običaj potepanja tako i danas, unatoč modernim vremenima, ostaje živ dokaz da se tradicija može njegovati spontano, iskreno i s puno srca.
Više od iznenađenja
Za Luciju i Patrika ovo potepanje ostat će lijepa uspomena s početka zajedničkog života.
Za sudionike, to je još jedna potvrda da se vrijednosti zajedništva, humora i tradicije i dalje prenose s generacije na generaciju.
Običaj potepanja još je jednom pokazao da mu ne treba velika organizacija, već ljudi koji znaju zašto dolaze – i zašto odlaze glasno.
