Milica Vugrin iz Črečana oduševila nas je svojim pletenim radovima - a ako mislite da radi sa šibama, varate se!
Čim smo došli na ulazna vrata kuće u kojoj živi Milica Vugrin, dočekao nas je ispleten simpatični božićni lik s bradicom, kosom, kapom.
Na drugoj pak strani vrata visi balon na vrući zrak čija košara služi kao tegla za cvijeće.
Odmah smo pomislili kako ova 71-godišnjakinja ima bome snažne prste kad može šibu tako detaljno ispreplitati.
No, nismo mogli biti više u krivu! Njeni prekrasni i detaljni ručni radovi zapravo nastaju ni manje ni više nego od traka novinskog papira.
Duljina jednog novinskog lista i širina nekih 10 centimetara rola se s pomoću tanke metalne žice koja se vadi van, a novinski se papir lijepi sam za sebe.
Dug je to proces, ali Milica voli ugostiti prijateljice na kavu pa dok pričaju, ona radi pripremu za finalni proizvod.
“Na dan znam to raditi i po 5 sati, a onda se sutradan ujutro čudim kad me bole prsti”, govori nam Milica kroz osmijeh.
Za sto komada papirnatih rolica treba joj oko 2 sata, a u finalnom proizvodu se zna naći i do 3 tisuća rolica!
Ništa bez jake volje i ljubavi
No, priznaje nam kako ju to posve opušta. Ova kreativna duša počela je štrikati i heklati davnih dana, a zadnjih se deset godina “specijalizirala” za pletene ukrase.
Tako u njenoj dnevnoj sobi nastaju prekrasni zečevi s košarama za uskršnja jaja ili pak vitke crnkinje koje u turbanu nose zrna kave.
“Inspiraciju pronalazim u svemu što me okružuje, ali važno je imati i viziju – kad počnem plesti, ja jednostavno znam kako će što ispasti”, objašnjava Milica, dok pokazuje što sve krasi njen dom.
Imati viziju i jaku volju je vrlo bitno jer su čak dvije žene probale učiti taj zanat od Milice, ali u njima jednostavno nije gorjela jednaka želja za tim.
“I to je u redu, ne može se to forsirati. To jednostavno moraš voljeti”, sasvim će iskreno Milica koja u ovom neobičnom hobiju uživa već godinama.
Za ovakvog, primjerice zeca, treba joj i po tjedan dana, no nikada nije točno mjerila koliko bi to vremenski bilo.
Ipak, kad ju je prošle godine prijateljica par dana prije Uskrsa pitala da joj napravi zeca, Milica joj je vrlo brzo dala do znanja da se ovo ne može napraviti preko noći.
Prednost tih pletenih košara jest čvrstoća – unutra stavite što god želite jer nakon što ih Milica oblikuje, premazuje ih posebnim ljepilom za dodatnu čvrstoću.
Zapravo, ona ih boja pa impregnira pa plete pa ponovno impregnira pa lakira, tako da se na kraju proizvod može i oprati ili stajati vani i neće mu ama baš ništa biti.
Europa pod nogama, a Eiffel?
Kroz vrlo ugodan razgovor saznajemo da je Milica zapravo i pravi avanturist – sa svojim je suprugom u ranim 2000. obišla cijelu Europu!
Imali su kombi transport i zajedno proputovali sve što se dalo, a u jednom su danu znali prijeći i po 1200 kilometara.
“I opet kažem, nije svatko za to. Ako tebi smeta umiti se ujutro u kombiju s hladnom vodom, ili se tuširati na parkingu ili spavati u kombiju, onda bolje ne ići u to”, iskreno će Milica.
Njen suprug i ona u kombiju su imali baš sve – i kanister vode, i kavu, i aku kuhalo i jastuke i deke.
Od svega što su prošli, najviše je boli što su dva puta bili u Parizu, a zbog niza komplikacija i stvari na koje nisu mogli sami utjecati, nisu uspjeli otići do Eiffelovog tornja.
“Gledali smo u toranj izdaleka pa sam rekla sam mužu ‘Najveća mi je greška biti u Parizu, a ne vidjeti Pariz i Eiffell’, a on me našalio pa rekao ‘Pa gle ga, tu ti je’”, smije se Milica dok nam prepričava zgode i nezgode s putovanja.
Posebno joj se urezalo u pamćenje kad je umočila noge u Sjeverno more i rekla: “Sad smo povezani s cijelim svijetom!”
Netko tko ne voli putovati, ne može shvatiti radost koja te ispuni kad na televiziji vidiš scene iz raznih gradova koje si i sam posjetio.
“Kad vidim na televiziji gradove koje smo mi prošli, onda uvijek zovem muža i velim ‘Gle tu smo bili! Ovim mostom smo hodali!’”, ushićeno govori Milica.
Pola tone kivija u voćnjaku
No, kako to obično ide, ni to nije sve kod ove aktivne umirovljenice. Tijekom razgovora, dotakli smo se teme voćarstva pa zajedno izbrojali 40-ak voćaka i još desetak grmolikih biljaka za koje Milica brine!
Možda nas je i najviše oduševila činjenica da su jedne sezone nabrali 500 kilograma kivija. Naime, zbog sve blažih zima, kivi odlično uspijeva i u našim krajevima.
I nije to jedino egzotično voće – ona ima i kaki, asiminu (indijska banana), mandarine, šipak… Naravno, uz sve to, ima i voćke koje su nama više poznate.
I tako – došli smo u Črečan zbog jedinstvenih ukrasa, a otišli s bogatom pričom i avanturama iz života Milice čija jednostavnost, iskrenost i pogled na svijet itekako izlaze iz ustaljenih okvira.
