Ravnateljica i kuharica vrtića govore o svakodnevnom radu, prehrani djece, jelovnicima i važnosti timskog rada u odgoju najmlađih.
Prehrana djece i svakodnevna organizacija rada u vrtiću proces su koji se odvija daleko od očiju javnosti, ali ima ključnu ulogu u razvoju i zdravlju najmlađih. O tome iz prve ruke govore ravnateljica vrtića Lucija Sabolek i kuharica Kovačić Nada, koje su svakodnevno uključene u taj posao.
Jelovnici se prilagođavaju djeci i godišnjim dobima
“Moje ime je Lucija Sabolek, iz Dekanovca. Na funkciji ravnateljice sam sada godinu dana, a prije toga bila sam privremena ravnateljica. Nakon toga nas je općina preuzela”, govori ravnateljica na početku.
Poseban naglasak stavlja na prehranu djece i ulogu kuhinje u svakodnevnom radu vrtića.
“Teta kuharica pomaže u slaganju jelovnika zajedno sa zdravstvenim voditeljem. Pratimo interese djece i isto tako prilagođavamo hranu prema tome što vole, a što ne vole. Negdje nešto izbacimo, a negdje pokušavamo uvesti nove namirnice i nove obroke.”
Dodaje kako taj proces nije uvijek jednostavan.
“Nekad nam to prođe, nekad nam ne prođe, ali stalno pokušavamo. Hranu isto tako prilagođavamo godišnjim dobima. Sada je zimsko razdoblje pa je malo više zimska hrana – sarma, kuhano kiselo zelje i slične stvari.”
Važna je i suradnja s odgojiteljicama.
“Uvijek uvažavamo prijedloge odgojiteljica kada žele s djecom peći kolače. Teta kuharica im tada zna dati recepte, pomoći, a onda i nadzirati kako se to kuha i peče.”
Na kraju ističe i ljudsku stranu posla.
“Uglavnom je jako aktivna, za timski rad je uvijek spremna. Zovemo je baš dobrim duhom vrtića – uvijek je raspoložena i nasmijana.”
Kuham za oko 70 djece i sve radimo zajednički
Kuharica Kovačić Nada u vrtiću radi već četiri i pol godine, a iskustvo je stekla i ranije.
“Zovem se Kovačić Nada iz Sivice i tu sam već četiri i pol godine. Prije toga sam radila u staračkom domu u Slakovcu i tamo sam se baš dosta naučila kuhati.“
U vrtić je došla kada se otvorila prilika.
“Došla sam tu kad se otvorila prilika i ostala. Trenutačno kuham za oko 72 djece, ovisi koliko ih je prisutno. U kuhinji sam sama, zasad nemam stalnu pomoć, ali mi pomaže servirka”
Govoreći o prehrambenim navikama djece, ističe što najviše vole.
“Djeca najviše vole špagete, bolognese i općenito sve od tjestenine. Vole i noklice, gulaš s noklicama, saftove. Ujutro često imaju griz, pahuljice ili pečena jaja.”
Kolači su posebna priča.
“Dosta pečemo kolače, palačinke, klipiće, lepinje. Što se kolača tiče, djeca vole sve, nema tu previše biranja.”
Jelovnici se ne rade napamet.
“Jelovnik radimo zajedno. Nešto je već bilo prije, a sada svaki mjesec sve pišemo kako ide. Ja pišem, a onda se s ravnateljicom dogovaramo.”
Naravno, postoje i jela koja djeca manje vole.
“Ne vole prokulice, brokulu u cvatu i kuhani krumpir. Noklice znaju isto odbijati, ali inače većinu svega jedu. Variva jedu, žlicom jedu, stvarno većinu toga pojedu.”
Vrtić ima jasno posložene obroke.
“Imamo četiri obroka dnevno – ujutro doručak, oko deset voće, ručak je između 11 i 12, ovisi koja je grupa, a poslije je užina. To su kolači, namazi ili puding.”
Djeci je dostupno i razno voće.
“Imaju banane, jabuke, kruške, sve dobivaju i sve pojedu.”
Na kraju jednostavno zaključuje:
“Bez ljubavi se ne može kuhati. Ja se trudim da im uvijek bude fino.”
