Meso iz trgovačkih centara kod nas nema šanse
Svinje iz vlastitoga koca nekada su bile okosnica prehrane gotovo svake međimurske obitelji, no došla su neka druga, moderna vremena pa je uzgoj za osobne potrebe danas doista prava rijetkost. Međutim, ima onih koji od toga ne odustaju odbijajući kupovati meso, nerijetko upitne kvalitete, u trgovačkim centrima. Obitelj Tkalčec iz Strahoninca prvi smo put, za vrijeme svinjokolje, posjetili 2016. godine. Proteklih smo dana provjerili njeguju li još tradiciju. Sam čin klanja u vlastitom dvorištu u međuvremenu je zakonodavac zabranio, no Tkalčeci i dalje hrane svinje te nakon klanja sami obrađuju meso, na tradicionalan način, onako kako se to radilo od pamtivijeka.
– Oduvijek hranimo svinje. U kocu je uvijek po nekoliko svinja. Nema šanse da jedem meso iz trgovačkih centara. Pravimo kobasice, čurke, cvirke, ma sve kako treba. Pogledajte opet ovaj špek. Anđeli bi ga jeli, u dahu nam je ispričao vitalni domaćin, 77-godišnji Franjo, umirovljeni automehaničar koji je neko vrijeme, nakon što je ostao bez posla, od uzgoja svinja i živio. Tradiciju su nastavili Franjin sin Dušan i njegova supruga Štefanija, a na dan svinjokolje, revno su, pri svemu što je zatrebalo, pomagala i njihova danas već odrasla djeca, kao i prijatelji. Gazda Franjo brinuo je o logistici poput tekućih pitanja, da bi nas u jednom trenutku pozvao u kuću – da nam nešto pokaže. Pažljivo spremljenog u fascikl, čuva izrezak iz našega tjednika s člankom o kolinjama kod Tkalčecovih, spomenute 2016. godine.
– Međimurje čitam odmalena i čitat ću ga dok sam živ, sa širokim je osmijehom poručio Franjo. U međuvremenu, tranširanje mesa palog kapitalca od gotovo 230 kilograma u dvorištu bilo je završeno. Dok se spuštao mrak i jesenska magla, društvo je preselilo u garažu u kojoj se uz toplu peć nastavila obrada mesa. Nakon mljevenja mesa počelo je i pravljenje kobasica, jer, zna se, nema do domaćih. Rade Tkalčeci i čvarke, krvavice i mnoge druge delicija kakve se danas uglavnom kupuju u trgovinama, a kvalitetom često nisu ni blizu domaćima. Prostorom se brzo proširio i opojan miris pečenih jetrica pa je uslijedila kratka pauza. Dakako, jetrica su najslasnija uz kruh i luk. Kao pravi gurmani i majstori, Tkalčeci imaju i vlastitu sušaru. Kada je riječ o sušenju, Franjo nam je otkrio da ne kuri izravno ispod mesa, već drva stavi sa strane. – Tako je zdravije, napomenuo je uz opasku da ih posjetimo i dogodine.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3686
