Nakon planinarske staze duge 100 kilometara na kojoj je provela pet dana i noći, Tajana Čevizović vratila se u Goričan kao žena s više snage, volje i samopouzdanja
Priroda je horizont unutar kojega čovjek pronalazi samoga sebe. Boravak u prirodi, što je zapravo i prirodno ljudsko stanje, osvježava, ispunjava i liječi.
Nitko to ne shvaća bolje nego Tajana Čevizović, poznata poduzetnica i vlasnica frizerskog salona “Stil” u Goričanu, nagrađivana frizerka i inovativna duša koja za sebe kaže da ne može mirovati i uvijek nastoji otkrivati nešto novo.
Pet dana na Velebitu
A nove horizonte, nove krajolike i novu sebe otkrila je 2023. godine kada se okušala u petodnevnom planinarskom događanju nazvanom Highlander. Te je godine u pet dana prohodala 100 kilometara i prošla ljepote hrvatskih gora.
“Sve je zapravo počelo na jesen 2022. godine kada je u moj salon došla kolegica Ivana Horvat iz Goričana. Ja sam nju šišala, a ona je meni pričala kako je volontirala na jednom drugom Highlander događanju i da joj se jako svidjela organizacija planinarskog eventa gdje otkrivaš ljepote planina, spavaš pod vedrim nebom i k tome hodaš 100 kilometara.
U mojoj je glavi tada nešto kliknulo i ja sam joj predložila da se zajedno prijavimo na taj događaj. Odmah je pristala i tu je krenula moja priča pronalaska same sebe među planinama”, započela je naš razgovor Tanja Čevizović s puno entuzijazma, doslovno nas je riječima uvlačila u prekrasnu priču o ljubavi prema kretanju, prema prirodi, ali i prema samoj sebi.
Njihova priprema krenula je odmah nakon dogovora, u listopadu 2022. godine, a u međuvremenu im se pridružila i prijateljica Sanja Jakšić, također iz Goričana. Inače, Čevizović je rekreativka, aktivna osoba od svoje 18. godine, a planinariti je počela za vrijeme pandemije koronavirusa, na obližnjim “bregima”.
Predavanja u frizeraju o planinarskoj opremi
“Naš prvi Highlander bio je u rujnu 2023. godine, a mi smo se počele pripremati godinu dana unaprijed. Puno nam je u tome pomogao Dubravko Balent – Kosta, planinarski vodič. Čak nam je držao predavanja u mome salonu u Goričanu o opremi, o šatoru, hrani, kako se ponašati na stazama, kako prepoznati opasnosti…
Vrlo je važno imati ispravnu opremu, a da bude što lakša. Na kraju, čak i kada pazite, ruksak vam nikada nije lakši od 15 kilograma. Hodate s tim teretom na leđima kao puž s kućicom.
Savjetovao nas je da pazimo na gramažu i da podijelimo teret gdje se može, a tu mislim na pribor za kuhanje, potrepštine, vreće za spavanje… Tada je krenula i psihička i fizička priprema za naš uspon na Velebit. Tjedno smo prolazile određeni broj kilometara između naselja, a vikendom bismo, koliko bismo stigle, išle i na planinarenje na obližnju Ivančicu i Kalnik. Trebalo je razviti mišiće za 100 kilometara hoda u pet dana.
Inače, kada se prijavljujete na Highlander događaj, imate opciju planinariti jedan, tri ili pet dana. Iako sam bila početnica u tome, ja uvijek idem na sve ili ništa, a tako je bilo i u ovome slučaju. Odmah smo išle na pet dana.
Prvi dan na stazi je bio najteži, trebalo je prohodati 35 kilometara po Premužićevoj stazi, a kraj nikako da dođe. U kamp smo došle tek u 10 sati navečer, sa svjetiljkama po mrklom mraku. Nismo ni vidjele da smo si podigle šatore usred livade na kojoj su se pasle krave. Upravo su nas one probudile u rane jutarnje sate zvonjavom zvona koja su im visila oko vrata.
Samopouzdanje na vrhu
Nakon prvog dana staze su nam se činile sve lakše i lakše, polako nam se počelo mijenjati ono nešto u glavi što te stalno sprečava, što ti govori ‘Daj odustani, ne možeš više’. Sad je taj glasić govorio ‘Još malo, još dalje, još više, možeš ti to’.
Kada smo posljednjeg dana počele sa spustom prema cilju, organizatori su nam rekli kako je od 200 ljudi, koji su hodali pet dana, njih 80 odustalo. I to nam je toliko diglo samopouzdanje, tako smo narasle u vlastitim očima. Uspjele smo završiti petodnevni put od 100 kilometara pješice, zajedno.
Vratila sam se kući potpuno promijenjena žena. Odmorena, psihički neopterećena, kao da su sve brige postale male. ‘Ti to ne možeš’ više ne postoji u mom vokabularu.
Samopouzdanje koje sam dobila na tom planinarskom putu je neprocjenjivo”, ispričala nam je Čevizović dok je pokazivala fotografije svog prvog Highlander planinarenja, višednevne planinarske avanture s, kako kaže, odličnom organizacijom – od staza, preko odmorišta, do obroka.
Gorčanke u pohodu
Tada je s Ivanom Horvat krenula na još jedan Highlander, onaj zimski, na Risnjaku koji je trajao dva dana. “Spavanje u šatoru, planinarenje po snijegu i ledu, zima koja štipa lice, a sunce iznad i prekrasan krajolik ispred tebe – hodale smo u tišini, svaka u svojim mislima i svaka u svojoj borbi s vlastitim fizičkim ograničenjima, a opet smo sigurno i ispunjeno došle do cilja”, kaže Čevizović.
Slijedio je zatim Highlander u Sloveniji, Kamniško-savinjske Alpe – 100 kilometara od Maribora do Ljubljane. Tu im se pridružila i četvrta članica ekipe, Vesna Farkaš, također “Gorčanka”.
A ove su godine četiri avanturistice uspješno prošle i Highlander Durmitor u Crnoj Gori.
“Crna Gora je jedno posebno iskustvo i voljela bih se vratiti još jednom na tu stazu. Čudesan, čudovit i prekrasan krajolik kuda pogled seže, a staza je bila takva da smo prolazile kroz stjenovita područja, guste borove šume, kraj jezera i rijeka… Tu su nam dali i sprejeve za zaštitu, ne od muškaraca, već od ‘međeda’. Na sreću, nismo naišli na divlje životinje, već na one pripitomljene.
Taj park je pun pasa lutalica koji su shvatili, ako se priključe planinarima, da će dobiti hranu. I tako smo mi imale dva, tri psa koji su s nama prošli cijelu stazu, mi smo im davale hranu, a oni bi u noći spavali kraj naših šatora i čuvali nas. Na cilju su se priključili drugoj grupi planinara i tako su ispočetka krenuli istim putem.
Iskustva koje doživiš i ljudi koje upoznaš putem trenuci su koji oblikuju osobnost i ispunjavaju srce i dušu. Četiri sam puta sudjelovala u Highlander eventima, a prešla sam minimalno 500 kilometara u svojim avanturama – fizički sam se iscrpila, no psihički napunila”, kaže avanturistica i zaljubljenica u planine.
San joj je sudjelovati na ostalim događanjima u regiji, a event Highlander neprestano širi svoju mrežu. Posebno voli neotkrivene, egzotične krajolike, a Saudijska Arabija umalo joj se našla na listi prohodanih ruta – zajedno sa suprugom Markom je već rezervirala smještaj i raspitivala se za avionske karte, no onda je počeo rat na Bliskom Istoku. Možda će jednog dana ispuniti svoj san, a možda će joj se na tom putu pridružiti i kći Franka (13) koja je sa svojom aktivnom majkom prošla mnoge staze i vidjela prekrasne krajolike u našoj neposrednoj blizini.
Potpuno uranjanje u tišinu
Uz fizičke napore i pripreme, tu je i ona psihička strana svega, koju smo već spomenuli u članku, a koju Čevizović voli posebno isticati.
“Na tim usponima znamo pričati pa nekoliko sati i šutjeti. Nekada pjevamo, nekada se smijemo, nekada i plačemo.
Oko nas je tišina, nema signala na mobitelu, nema ekrana i ne moraš nigdje biti osim u tom trenutku, na toj stazi. Znale smo hodati po cijeli dan bez da smo gledale na sat. Spavale smo pod vedrim nebom, budili su nas zvukovi prirode, kupale smo se u potocima, jezerima, lokvicama kiše. Na tim staza smo bile samo mi i priroda.
Zato sam se i odlučila okušati u Highlander događanjima – željela sam izaći iz svakodnevnice i isprobati nešto što će me mentalno i fizički izazvati. Privukla me ideja višednevnog hodanja kroz prirodu, potpuno uranjanje u tišinu bez signala i briga, kao i osjećaj postignuća na kraju. To je avantura koja u sebi spaja i fizičku izdržljivost i ljubav prema prirodi.
Planinarenje me ispunjava osjećajem slobode i potpunog ‘resetiranja’. Na stazi nestaju brige i užurbanost svakodnevice, a ostaje samo ritam koraka i priroda oko mene. To je moj prostor za čišćenje glave, ali i način da se povežem sama sa sobom.
Svi bi ljudi trebali izaći iz svoje zone komfora, napustiti ekrane i okrenuti se prirodi. Hodajte, krećite se, priroda vraća ljude u ravnotežu.
Uvijek postoji nešto za otkrivanje – ako to nisu krajolici i novi vrhovi, onda je to unutarnja snaga i volja za koju niste ni znali da se krije u vama”, zaključuje Tajana Čevizović iz Goričana – znatiželjna duša koja na cilju, na kraju staze pita: “A što se nalazi onkraj cilja, kakvo novo otkriće me tamo čeka?”
