Povodom Međunarodnog dana veterinarske medicine, koji se obilježava danas, donosimo priču mlade veterinarke Vinke Holjevac iz Podturna – priču o tome kako slučajan izbor može prerasti u strast, poziv i način života.
Iako bi danas malo tko rekao da 25-godišnja Vinka nije oduvijek sanjala o radu sa životinjama, njezin početak bio je sasvim drugačiji. Veterina joj, naime, uopće nije bila prvi izbor. Odrasla je s idejom da će jednog dana postati stomatologinja i nikada nije razmišljala o karijeri veterinarke – sve do dana upisa.
Splet okolnosti doveo ju je na Veterinarski fakultet, a tek je kasnije shvatila da je ondje završila s razlogom. Čak se i njezina ljubav prema stomatologiji ostvarila u nekom obliku – samo što su joj, kako kaže, pacijenti „malo drugačiji“.
Od početne neizvjesnosti do jasnog poziva
Na početku studija nije znala što je čeka ni koliko je studij zahtjevan. No kako su semestri prolazili, postalo joj je jasno koliko je veterina posebno i široko područje.
Veterinu je počela doživljavati ne samo kao akademski put, već kao pravi životni poziv – osjećaj koji ju je vodio kroz sve izazove.
Iako je odmalena bila okružena životinjama, želja da im se profesionalno posveti pojavila se tek tijekom studija. Često ističe da je iznenadila samu sebe odlukom da upiše i završi veterinu.
Prvi koraci puni odricanja, ali i nezaboravnih iskustava
Prve godine donijele su mnogo učenja, odricanja i prilagodbe, ali i pregršt lijepih uspomena. Na fakultetu je stekla prijateljstva i susrela životinje koje dotad nikada nije vidjela.
Kasnije je razvila želju da radi u maloj praksi, s kućnim ljubimcima – želju koju danas i ostvaruje.
Početak karijere: svaki dan nova priča
Vinka je veterinu završila prije tri mjeseca, a trenutno radi u Veterinarskoj ambulanti Jug. Kaže da joj je posao sve samo ne monoton – svaki je dan drugačiji, pun izazova, učenja i novih situacija.
Najviše je zanima kirurgija, pa jednog dana planira završiti i specijalizaciju.
Najljepšim dijelom posla smatra trenutke kada vlasnici u ambulantu dolaze s osmijehom, zahvalni što je njihova životinja dobro. Najteži dio, neizostavan za svakog veterinara, su teške odluke – posebno one vezane uz eutanaziju – ali i tu ključnu ulogu ima dobra komunikacija s vlasnicima.
Različite životinje, različiti pristupi
U ambulanti najčešće rade sa psima i mačkama, ali često dolaze i kunići, zamorčići, papige i druge vrste. Svaka životinja zahtijeva poseban pristup – nježan, strpljiv i sa što manje stresa.
Savjet budućim studentima veterine
Vinka poručuje da bi joj u vrijeme upisa mnogo značilo da joj je netko rekao što može očekivati. Studij je dug i zahtjevan, ali šest godina prođe brže nego što izgleda – pogotovo ako voliš ono što radiš.
Veterina je široko područje i treba proći mnogo grana kako bi se pronašla ona prava. Bit će teških dana, ali strast prema poslu uvijek prevagne.
“Sve što uložiš, vrati se”
Na današnji Međunarodni dan veterinarske medicine, Vinka ističe koliko su empatija, strpljenje, snalažljivost i dobra komunikacija ključne osobine svakog veterinara.
Vlasnici, kaže, odmah prepoznaju i cijene kada se netko prema njihovim ljubimcima odnosi s istom brigom kao prema vlastitima.
„Sve što uložiš u ovaj posao, svu ljubav, trud i strpljenje – jednog se dana vrati“, poručuje mlada veterinarka čija je priča najbolji dokaz da ponekad upravo neočekivani izbori postanu oni pravi.
