Stjepan Sečan iz Male Subotice već više od 50 godina aktivan je lovac i član društva, prisjećajući se vremena kada je lov značio zajedništvo i druženje.
Stjepan Sečan, 84-godišnji mještanin Male Subotice, već više od pola stoljeća član je Lovačkog društva Prepelica Mala Subotica, kojem se pridružio kao vrlo mlad lovac i ostao mu vjeran do danas. Iako živi u Svetom Križu, kako kaže, „inače sam Sobočanec“, a s ponosom ističe kako je od početka bio dio Prepelice — „od početka do kraja“.
U razgovoru se prisjetio da je u lov ušao još sedamdesetih godina, a za 50 godina članstva primio je i službeno priznanje. Danas, u svojoj 84. godini, još uvijek je aktivan i redovito odlazi u lov, što ga posebno veseli: „Još sam uvijek aktivan, zdravlje me drži.“
Govoreći o lovstvu nekada i danas, naglasio je kako su se vremena znatno promijenila. Nekad je, kaže, druženje bilo puno bolje. Lovci su se nakon lova okupljali u šumi, pekli meso, družili se, ili bi se „zišli skupaj“ u krčmi. Danas je toga, smatra, sve manje: „Saki gledi samo divljač brže kaj zeme i već beži. Nekad smo se više družili.“
Prisjetio se i vremena kada su se bodovi za lov morali skupljati kroz radne akcije. Ako ih lovac nije imao dovoljno, nije mogao sudjelovati u lovu. Dok je radio u Njemačkoj, kaže, morao je doplatiti bodove da bi ostao aktivan član.
Govorio je i o nekadašnjem bogatstvu divljači — trčkama, fazanima i zečevima — kojih je, tvrdi, bilo mnogo više nego danas. Smatra da je dio razloga u promjenama načina gospodarenja, ali i u „špricanju“ poljoprivrednih površina koje je pogodilo populacije sitne divljači.
Sečan dodaje kako su se kroz desetljeća znatno promijenili i zakoni. Ističe da je danas lovstvo pod puno strožim propisima, kontrolama i nadzorom nego nekad, kada je, kako kaže, „bilo malo lakše“. Nekada su lovci imali više slobode, opreme i mogućnosti, dok je danas svaka aktivnost strogo regulirana, od naoružanja i municije do uvjeta za sudjelovanje u lovu. Iako smatra da su nova pravila nužna, kaže kako je „drugačije vrijeme bilo“, a dobar dio nekadašnjih spontanih druženja i običaja sada je ograničen zakonima i procedurama.
Unatoč godinama, i dalje aktivno hoda u lov. Ponosan je i na svoju prvu pušku, rusku pušku koju ima cijeli život i koja mu, naglašava, „nikad nije zatajala“.
„Zdravlje me drži, idem još uvijek aktivno“, rekao je na kraju, uz osmijeh i zahvalnost na lijepim željama.
