Uoči Međunarodnog humanitarnog dana, posvećenog volonterima i humanitarcima, proveli smo jedno prijepodne u Depadansi
Danas je Međunarodni humanitarni dan, a mi smo tom prigodom proveli jedno prijepodne s korisnicima Doma za starije i nemoćne.
Točnije, u Depadansu su nas dovele divne žene – Marina Mavrin, Ljubica Horvat i Marta Novak i Franciska Četković.
One su članice Udruge umirovljenika Grada Čakovca i svoje slobodno vrijeme posvećuju osobama oboljelima od Alzheimerove bolesti i ostalih oblika demencije.
Svaka od njih bira koji će dan doći i nesebično darovati svoje vrijeme, empatiju i društvo osobama sa smanjenim psihofizičkim mogućnostima.
Socijalna radnica, Vesna Mihić, ne skriva zadovoljstvo i sreću zbog ove inicijative.
“Želim reći da sam jako zadovoljna sa ženama koje dolaze i zaista poštujem to što odvajaju svoje slobodno vrijeme za korisnike”, govori Vesna te dodaje da umirovljenice to rade bez ikakve naknade.
Franciska Četković, inače umirovljena socijalna radnica, govori nam kako su se na taj potez odlučile i zbog nedostatka kadra u Domu.
“Tko zna što nas čeka danas-sutra. A vidite koliko je malo potrebno da se korisnicima izmami osmijeh na lice”, govori nam Franciska, dok s dvojicom korisnika slaže kutije od manjih do većih.
Objašnjava nam kako taj jedan korisnik do prije dva tjedna nije mogao poredati kutije po veličini, a sad je uspio.
To su te sitne pobjede za koje žive volonteri, a koje korisnicima znači više nego što mogu opisati.
Tu su i razne brojalice, puzzle, košarka, a glavna okupacija su napete runde igre Čovječe, ne ljuti se!
Ljubica Horvat iz Čakovca (71) volontira od početka projekta, a na to se odlučila jer izrazito suosjeća s ljudima u potrebi.
“Nije to puno što smo tu, ali korisnicima je vrijedno što se pojavimo i porazgovaramo s njima”, govori nam Ljubica, koja s korisnicima voli raditi i lagane tjelovježbe.
Marta Novak (70) vjerno dolazi svaki ponedjeljak, a korisnicima voli pričati starinske viceve!
“Čovjek je društveno biće, njima je važna prisutnost, da ih zagrliš, podragaš”, govori nam Marta, koja se sad već toliko navikla na njih, da bi joj nedostajali da propusti svoj “termin”.
Marina Mavrin (72) je oduvijek bila okružena starijim osobama kojima je rado pomagala pa je sad tu brigu preuzela i u Depadansi.
“Obišla sam sve domove u Međimurju i svugdje je problem isti – pomanjkanje kadra i neadekvatne plaće. Moramo razmišljati da ćemo i mi jednog dana biti stari i nemoćni”, govori nam iskreno Marina.
Korisnici Depadanse imaju tu sreću da ih posjećuju volonterke umirovljenice, ali i srednjoškolci u sklopu nastave. Promjene su i više nego vidljive.
“Primjećuju se promjene ponašanja kod korisnika otkad dolaze volonterke, već znaju da će igrati neke igre, prošetati ili pak otići na kavu”, govori nam socijalna radnica Vesna.
“U vrijeme kad mogu pomoći, pomažem. Mislim da društvo ulaže premalo i brige i sredstava i vremena u starije i nemoćne”, zaključuje Franciska.
I za Božić će korisnici doma osjetiti pravo značenje blagdana. Doći će im zborovi, KUD-ovi, ukrasit će se prostor i svatko od njih će se osjećati malo manje – sam.
