Kad vam je svega dosta i osjećate da više ne možete, riječ je o psihološkom preopterećenju. Evo što se događa u pozadini i kako se vratiti u ravnotežu
Kad vam je svega dosta, a čini se da je “puknuće” došlo iz vedra neba, zapravo se radi o procesu koji traje puno duže nego što mislimo.
Iako izgledamo smireno, funkcionalno i “posloženo”, unutarnji pritisak može rasti tjednima, mjesecima pa i godinama – sve dok tijelo i um jednostavno ne kažu dosta.
To neočekivano emocionalno pucanje često je znak da smo predugo ignorirali vlastite potrebe, granice i signale koje nam tijelo šalje.
Što se događa u tijelu kad vam je svega dosta
Iako se čini kao trenutni slom, kad vam je svega dosta tijelo je zapravo već dugo u stanju stresa. Hormoni poput kortizola ostaju povišeni, a živčani sustav prebacuje se u način preživljavanja.
Zato reakcija može biti nagla: plač bez razloga, nagla ljutnja, osjećaj da ne možemo izdržati ni jednu jedinu obvezu više. To je obrambeni mehanizam – tijelo vas pokušava zaštititi od dodatnog opterećenja.
Čak i ljudi koji djeluju stabilno i snažno nisu imuni na ovakav emocionalni slom. Najčešće “puknu” upravo oni koji sve drže pod kontrolom, ne traže pomoć i stalno stavljaju druge ispred sebe.
Psihološki razlog zašto “puknemo iz vedra neba”
Kad vam je svega dosta, najčešći uzrok je tzv. akumulirani stres – nakupljanje malih, svakodnevnih frustracija koje pojedinačno nisu strašne, ali zajedno iscrpljuju emocionalne i mentalne kapacitete.
To se događa kad:
- preuzimamo previše obaveza
- ignoriramo vlastite granice
- guramo emocije “pod tepih”
- osjećamo da moramo biti jaki i funkcionalni bez obzira na sve
Iznenadni slom zapravo je trenutak kad mozak više ne može održavati privid kontrole.
Kako se vratiti u ravnotežu
Najvažnije je napraviti pauzu i dozvoliti si odmor bez grižnje savjesti. Kratko povlačenje, šetnja, duboko disanje ili nekoliko sati bez obaveza mogu resetirati živčani sustav.
Pomaže i:
- jasnije postavljanje granica
- izbjegavanje multitaskinga
- razgovor s osobom od povjerenja
- manji broj obaveza, ali s većim fokusom
- svjesno dopuštanje emocijama da izađu
Nakon što prođe prvi val iscrpljenosti, korisno je preispitati što vas najviše troši i gdje možete smanjiti opterećenje — jer pucanje nije slabost nego signal za promjenu.
