Profesor psihologije Davorin Zorko više od četiri desetljeća ne jede meso – govori o etici, zdravlju i spoznaji koja ga vodi
Svjetski dan vegana obilježava se 1. studenoga diljem svijeta. Dan je to koji podsjeća na suosjećanje, zdravlje i brigu za planet – vrijednosti koje veganizam zagovara od 1994. godine, kada ga je utemeljila Louise Wallis, tadašnja predsjednica britanskog Veganskog društva.
Za profesora psihologije Davorina Zorka, nedavno umirovljenog predavača u čakovečkoj Ekonomskoj i trgovačkoj školi te Gimnaziji, taj dan ima posebno značenje. On se, naime, odrekao mesa još u proljeće 1982. godine, kad je imao 21 godinu.
“Prestao sam jesti meso i mesne prerađevine te jaja prije 43 i pol godine. Dvanaest godina kasnije, 1994., prestao sam jesti ribu, a od 2006. godine ni mliječne proizvode – tada sam u potpunosti prešao na vegansku prehranu“, kaže profesor Zorko.
„Ne radi se samo o prehrani, nego o načinu života“
Kada smo ga upitali zašto se odlučio prvo za vegetarijanski, a kasnije veganski način života, odgovorio je: “Ne radi se samo o prehrani, riječ je o načinu života. I to o načinu života u kojemu je nenasilje jedna od glavnih sastavnica, odnosno u kojemu je nenasilje jedna od glavnih životnih vodilja.
Naime, mesna prehrana uključuje neizravno pristajanje na nasilje. Jer, jedući meso, mi podržavamo nasilje nad životinjama, htjeli mi to ili ne htjeli sebi priznati. Prešutno smo pristali da tkogod u naše ime bude nasilan i ubije određenu životinju.
Naravno, tu vrlo neugodnu spoznaju guramo od sebe, potiskujemo tu neugodnu istinu u podsvijest. S druge strane, prehrana je važan dio naše svakodnevice, prehrana je nešto vrlo osobno, uživamo u slobodi izbora onoga što ćemo, kada, kako i koliko jesti.
No sloboda uključuje i odgovornost. Svaki izbor rađa određenim posljedicama. U mojemu slučaju, tek nakon srednje škole počeo sam saznavati o nenasilnoj prehrani. Ustanovio sam da su mnogi velikani Zapada kao i Istoka zagovarali upravo takav pristup.
Među njima i, primjerice, poznati antički matematičar Pitagora kao i vrlo istaknuti antički filozofi Sokrat i Platon. Sv. Franjo Asiški čak je proglašen zaštitnikom životinja. Leonardo da Vinci smatrao je da ljudi će se prestati međusobno ubijati, tek kada prestanu ubijati životinje. Charles Darwin, inače po obrazovanju teolog, držao je da je sasvim pogrešno hraniti se životinjama. Thomas Edison i Nikola Tesla su također držali da je jedenje mesa nešto što ‘unizuje um i dušu’. Albert Einstein smatrao je da ‘nade za ljudsku vrstu ima, tek ukoliko ljudi nadrastu nasilje prema životinjama’.
Još mnogi nobelovci (recimo, Isaac Singer i dr. Albert Schweitzer), filozofi (recimo, Friedrich Nietzsche), književnici (recimo, Lav Tolstoj i Milan Kundera) – držali su da je suosjećanje nespojivo sa sveprisutnim nasiljem prema životinjama, i hranili su se nenasilno.
U isto vrijeme, odgojen sam u obitelji u kojoj se njegovala raznolika prehrana, i kada sam s navršenom 21. godinom života obitelj obavijestio o svojoj odluci da prestanem jesti meso, bili su šokirani i uplašeni, pitali su me ‘je li me kakva sljedba zavela’ (odgovor: nije!), ‘što mi je došlo’, ‘a što ako se razbolim’, i slično.
U početku, pomno sam pratio kako će moje tijelo reagirati, hoću li primijetiti tjelesnu ili umnu slabost. Učinak je bio upravo suprotan. Osjećao sam veću lakoću i jasnoću, i također veću snagu i izdržljivost. I to me ohrabrilo.
Tijekom školovanja učili smo o ‘esencijalnim aminokiselinama’ koju su potrebne za sintezu proteina, o važnosti željeza i vitamina B kompleksa, osobito vitamina B12 – i da će nam svega toga ‘nedostajati ako ne jedemo meso’.
Sada, pune 43 i pol godine kasnije, pokazalo se da mi nikada, ni na jednomu pregledu, ničega nije nedostajalo.
Moje osobno iskustvo pokazalo mi je da su sve prepreke prije svega u našim glavama, točnije u našim umovima.
Kao mlad odlučio sam promijeniti prehranu prvenstveno iz moralnih (etičkih) razloga. I to se u mojemu slučaju pokazalo kao jedna od najboljih odluka.”
„Dobrobiti su tjelesne, umne i duhovne“
Objasnio nam je i dobrobiti takvog načina života: “Dobrobiti takvoga načina života se očituju na svim razinama: tjelesnoj, umnoj i duhovnoj.
Osim spominjane veće lakoće u tijelu i jasnoće u mislima, glavna dobrobit je bolje zdravlje. Zanimljivo je da mnogi vrhunski sportaši primjenjuju takav, nenasilni način prehrane.
Recimo, atletičari koji su u svoje vrijeme osvojili po rekordnih devet zlatnih olimpijskih medalja (dugoprugaš Paavo Nurmi te sprinter i skakač u dalj Carl Lewis), ili u najnovije vrijeme najuspješniji tenisač u povijesti te igre (Novak Đoković). No svatko od nas je drukčije konstitucije, tjelesne i mentalne.
I tu činjenicu nam prije svega valja uvažavati te se ne olako povoditi za bilo kime ili bilo čime. NE slijediti bilo kakvo pomodarstvo. Osobito savjetujem veliki oprez u pogledu takozvanog ‘umjetno uzgojenoga mesa’.
Zapravo, ovo moje osobno iskustvo s veganskom prehranom nije preporuka bilo komu da tek tako odmah promijeni svoju prehranu.
Ono što mogu preporučiti jest: neka svatko pomno prikupi sve podatke i spoznaje, i neka osluškuje vlastitu savjest. Za sve treba vremena, najbrži put je postupni put.”
„Nikada nisam bio na bolovanju“
Za kraj našeg kratkog razgovora upitali profesora Zorka je li primijetio kakve promjene u zdravstvenom stanju otkako je postao vegetarijanac, odnosno vegan.
“Kada se sada osvrnem na proteklih više od 43 godine u takvomu režimu prehrane, osjećam veliku zahvalnost. Zahvalnost što nikada nisam morao uzimati nikakve dodatke prehrani i također nikakve lijekove, zahvalnost što nikada nisam bio na bolovanju.
Naravno, tu milost ne bih se nikada usudio pripisati samo nenasilnoj prehrani. Zapravo, takva prehrana u mojemu slučaju bila je tek sredstvo za bolje upoznavanje samoga sebe, za dublje sagledavanje duhovnoga smisla vlastitoga postojanja.
Svi smo mi prije svega duhovna bića, i svatko je na svomu putu sazrijevanja i osobne evolucije. I svi smo upravo zato na ovomu svijetu: da spoznamo sami sebe. Neka je svima svako dobro, i samo dobro!”
