Na čakovečkoj tržnici smo sreli i ugodno popričali s Terezijom Sklepić iz Čakovca - uljepšala nam je dan!
U posjetu čakovečkoj tržnici posljednjeg dana listopada tražili smo prigodno cvijeće za blagdan Svih svetih.
No, uz nas, cvijeće je tražila i Terezija Sklepić iz Čakovca, koja već devet godina živi u Domu za starije i nemoćne – posjet tržnici za nju je svakodnevni užitak i uvijek voli pogledati što se novoga nudi.
Ispunjena svakodnevnica
Odlučili smo prošetati s njom uz ponudu aranžmana, a usput i popričati s gospođom koja nam se lijepo nasmijala za objektiv.
“Već sam devet godina u Domu za starije, doselila sam se sa suprugom Milanom, no on je 15 dana nakon toga preminuo. Tako sam ja ostala sama u Domu, no snašla sam se.
Donijela sam svoj šivaći stroj, šivam za korisnike Doma, nešto si i zaradim, a posjećuju me i djeca – imam dvije kćeri i sina te sveukupno 15 unučadi i praunučadi!”, ispričala nam je Terezija Sklepić koja je prilikom našeg čavrljanja kupila i žutu multifloru.
“Gle, kako je lijepa, boja je odlična”, prokomentirala je gospođa Terezija.
Fajni Milan – unuk Florijana Andrašeca
Kada smo ju upitali odakle je rodom, rekla je – iz Dekanovca. “Završila sam osmoljetku, nisam imala ni 16 godina, a već sam se udala za svog Milana. Moja je mama rekla da je fajni i bogati, a nekada se tako rano udavalo.
Djevojke koje se ne bi udale do dvadesete godine bile bi ‘stare dekle’. Bilo je to prije više od 60 godina”, ispričala nam je Terezija Sklepić, ali i otkrila da je njezin suprug zapravo bio unuk poznatog Međimurca.
“Moj suprug je bio unuk Florijana Andrašeca! I kada smo se udali, živjeli smo svi pod istim krovom.
On mene nikada nije zvao Trezika, već ‘čerka moja’. Ja pak njega nikada nisam zvala stari japa, kako je bio običaj – već japa. Florijan Andrašec je bio takav veliki čovjek – nikad se više neće roditi isti!”, otkrila nam je gospođa Trezika.
Nakon kratkog zajedničkog života u Dekanovcu, Terezija i suprug Milan preselili su se u Čakovec, u “hižu na voglu prema Mihovljanu”, kako nam je rekla.
“Život mi je lijep, samo neka Bog da zdravlja!”, zaključila je našu kratku šetnju i pozdravila se s nama, uz brižne riječi da pazimo na sebe. Hvala na ćaskanju i vidimo se, gospođo Terezija!
