Terezija Pintarić (73) krenula je učiti ovaj “zanat” kad je imala samo osam godina. Posjetili smo ju na Danima zahvalnosti za plodove zemlje u Nedelišću, a ona nam je rado objasnila kako se to radi.
Terezija Pintarić je članica Udruge žena Nedelišće, a osim u kulinarskim sposobnostima, u udruzi se ističe kao majstorica za ručnu izradu torbica.
One dolaze u svakakvim veličinama i bojama, no pet stvari je konstantno: ručno brana komušina, kalup, čavlići, hakl i jako spretne ruke.
Terezija nam priča kako te komušine moraju brati ručno jer ih inače kombajn uništi, a njima trebaju komušine određene veličine. Prije nego što se komušine koriste za pletenje, moraju se dobro navlažiti kako ne bi pucale.
One uže im trebaju za “kolce”, a malo šire za “bobe”. Da bi bobe mogle proći ispod kolca, potreban im je hakl.
Ovisno o veličini torbice, Tereziji treba između dva i osam sati, no to je samo zato što ona ima to u malom prstu.
“Ne boliju nas tol’ko prsti, kol’ko ruke. Makar, rekli su nam ljudi da moremo postati i lopovi jer su nam jagodice skroz znucane”, kroz smijeh govori Terezija.
Nakon što se cijela torbica izradi, drveni kalup se može izvaditi van, a potom slijedi sušenje na suncu ili na radijatoru – ovisno o godišnjem dobu.
Dok smo mi pričali s Terezijom, krajičkom oka smo zapazili mladu djevojku koja se htjela okušati u izradi torbice.
Nismo vidjeli kako joj je išlo, ali primijetili smo iskreni osmijeh na njenom licu.
Ali kakav je to prizor bio – gospođe sa svojih 50, 60, možda i 70 godina na leđima, pažljivo objašnjavaju mladoj djevojci postupak izrade torbice.
Ona pak sluša, slijedi upute i ne može sakriti osmijeh s lica. Taj je djelić atmosfere sažeo cijelu bit ovakvih događaja kao što su Dani zahvalnosti za plodove zemlje.
Mogla se vidjeti i tradicija i brižnost i očuvanje baštine, a za to se nije moralo ići daleko – sve se moglo naći u našem Nedelišću.
