Danas je Osnovna škola Belica bila ispunjena emocijama koje se rijetko viđaju – smijehom, zagrljajima, zahvalnošću, ali i suzama
Iako nije neuobičajeno da dijete iz jedne škole prijeđe u drugu, oproštaj koji je priređen malenoj učenici Dori ostat će zauvijek zapamćen, i među djecom i među odraslima.
Učenici 3.a razreda, predvođeni svojom učiteljicom Gordanom Turk, dočekali su Doru na ulazu u školu poput pravog „stampeda ljubavi“. Trčali su joj u susret, širili ruke za zagrljaj i ispunili hodnik radošću, uzvicima i pljeskom. Atmosfera je bila toliko snažna da se ljubav doslovno mogla osjetiti u zraku.
U učionici ju je dočekala poruka ispisana kredom na zelenoj ploči – jednostavna, ali velika srcem. Svako dijete pripremilo je svoj crtež, uz poruku napisanu dječjom rukom i ogromnim srcem. Te male slike i riječi otkrile su ono najvažnije – koliko je jedna djevojčica ostavila traga u svom razredu.
No, iza svega stajala je osoba koja je taj trenutak oplemenila i osmislila – učiteljica Gordana Turk. Učiteljica s velikim početnim slovom, kako bi rekli roditelji. Ona nije samo mentorica, već i vodilja koja djecu uči najvrjednijim životnim lekcijama: kako biti čovjek, kako pokazati empatiju i kako voljeti bez uvjeta.
Ovaj oproštaj pokazao je da prijateljstvo nema granica, ni kilometara, ni školskih zidova. Dora je iz učionice ponijela najljepšu potvrdu – da će dio nje uvijek ostati u Belici, u srcima svojih prijatelja.
Roditelji su se zahvalili svima koji su sudjelovali u ovom posebnom danu:
„Hvala malenim ljudima iz 3.a razreda i jednoj predivnoj učiteljici. Bila nam je čast i privilegija biti mali dio vaših života i školskih dana. Učinili ste ovaj dan danom za pamćenje – zauvijek! Hvala na svakom pogledu, zagrljaju, riječi, suzi, osmijehu i poklonu.“
OŠ Belica još je jednom pokazala da škola nije samo mjesto znanja – nego i dom gdje se odrastanje piše srcem.
