Istraživanje pokazalo: u Međimurskoj županiji postoji tek 17 javno dostupnih česmi s pitkom vodom, premalo za 131 naselje i sve veći broj turista.
Međimurje posljednjih godina gradi imidž županije održivog turizma. Sve je više turista koji dolaze biciklom, pješice ili planinareći – i koji očekuju osnovnu infrastrukturu poput besplatne pitke vode u javnom prostoru. Upravo ta potreba bila je motivacija za istraživanje koje su početkom 2025. proveli autori Katrin Nedeljko, Karlo Šafarić i Siniša Golub u suradnji s ustanovom Međimurska priroda i Međimurskom županijom.
Rezultati istraživanja pokazali su da na području županije, koja broji 131 naselje, postoji tek 17 javno dostupnih česmi ili slavina. To znači da većina općina i gradova – njih čak 15 – nema nijednu javnu česmu.
Zašto su česme važne?
Globalno zatopljenje i toplinski valovi, koji svako ljeto donose ekstremne temperature, čine dostupnost pitke vode u javnim prostorima sve važnijom. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje u svijetu od posljedica vrućina i toplinskih valova umire gotovo pola milijuna ljudi.
U takvim uvjetima, javne česme postaju više od praktičnosti – one su pitanje javnog zdravlja. Omogućuju lokalnom stanovništvu, djeci, starijima, rekreativcima i turistima da utaže žeđ bez potrebe za kupovinom flaširane vode, što doprinosi i smanjenju plastičnog otpada.
Stanje u Međimurju
Najviše česmi ima Općina Nedelišće – ukupno četiri, smještene na dječjim igralištima i javnim površinama, dostupne u toplijem dijelu godine. Čakovec ima nekoliko lokacija u samom centru i na tržnici, dok se u Prelogu nalazi javna slavina kod Trga sv. Jakoba. Mursko Središće ističe se česmama na Šetnici sv. Barbare, a javne slavine zabilježene su i u Donjoj Dubravi, Svetom Jurju na Bregu, Belici, Domašincu, Goričanu i Svetoj Mariji.
S druge strane, brojni turistički prepoznatljivi krajevi poput Svetog Martina na Muri, Štrigove ili Šenkovca nemaju javno dostupne česme, iako privlače velik broj posjetitelja.
Sanitarni čvorovi – rijetkost
Istraživanje je obuhvatilo i javne sanitarne čvorove. Pitka voda dostupna je u samo 10 sanitarnih čvorova u vlasništvu pet JLS-a. Tri općine (Donja Dubrava, Sveta Marija i Dekanovec) imaju mobilne sanitarne čvorove tipa TOI, no u njima nije dostupna pitka voda.
Premalo za turističku županiju
Autori zaključuju da je broj od 17 slavina daleko premali za potrebe županije koja sve više ulaže u turizam i rekreativne sadržaje. Premda je međimurska vodoopskrbna mreža jedna od najboljih u Hrvatskoj, velik broj jedinica lokalne samouprave još nije postavio ni jednu javnu česmu.
„Pitka voda trebala bi biti dostupna barem u periodu od travnja do listopada, ne samo lokalnom stanovništvu, nego i turistima koji u Međimurje dolaze upravo zbog održivog i aktivnog odmora“, stoji u zaključku istraživanja.
Što dalje?
U kontekstu klimatskih promjena, postavljanje javnih česmi trebalo bi postati prioritet svake općine i grada. Ne radi se samo o brizi za turiste, već i za zdravlje lokalne zajednice. Autori istraživanja predlažu sustavno planiranje i ulaganje u javno dostupne izvore pitke vode, jer – kako poručuju – „bez pitke vode nema ni održivog turizma“.
