Nedavno se Centar za pružanje usluga u zajednici preselio u svoj novi dom u Pribislavcu - povodom završetka velikog projekta, ali i nastavka brojnih drugih, razgovarali smo s ravnateljicom Andreom Krznar
Od kraja kolovoza Centar za pružanje usluga u zajednici Međimurje djeluje na novoj adresi u Pribislavcu.
Zgrada je financirana sredstvima Europske unije, no kako bi se projekt priveo kraju, nedostajalo je gotovo 900 tisuća eura. Taj je iznos osigurala država, odnosno Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike te Centar za pružanje usluga u zajednici Međimurje temeljem partnerstva s Centrom za ranu intervenciju Murid.
“Preseljenju je prethodio čitav niz aktivnosti. Radi se o projektu koji je pokrenuo Centar za ranu intervenciju Murid i koji je najvećim dijelom financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
No, kad se pojavila manjkavost u financijskoj konstrukciji, naše je Ministarstvo odlučilo stati iza tog vrijednog projekta i time osigurati nastavak pružanja usluga za djecu s teškoćama u razvoju u našoj županiji.
Tako smo mi, kao ustanova, preuzeli obvezu u iznosu nešto manjem od 900 tisuća eura i zauzvrat dobili na korištenje dio ove zgrade, koja je u vlasništvu Republike Hrvatske. Do tada smo djelovali u unajmljenim prostorima”, pojašnjava ravnateljica Andrea Krznar.
Od doma socijalne skrbi do centra u zajednici
No, iako je trenutno sjedište Centra za pružanje usluga u zajednici u Pribislavcu, Centar djeluje na još pet lokacija, a djelatnici Centra prisutni su i u brojnim međimurskim domovima.
Centar je formalno dom socijalne skrbi, ali usklađen s europskim smjernicama koje sve više naglašavaju važnost pružanja usluga u zajednici, a ne u velikim institucijama.
“Ideja je da se briga za korisnike uklopi u prirodnije, humanije okruženje. Više se ne radi o ustanovi sa stotinjak kreveta, već o uslugama koje imitiraju obiteljsku atmosferu.
Primjerice, pružamo uslugu organiziranog stanovanja za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi: odgajatelji žive s djecom u manjim grupama, kuhaju, pomažu oko škole, idu na roditeljske sastanke.
Djecu učimo životnim vještinama – kako se priprema ručak, kako se održava kuća. Sve ono što bi roditelji radili za svoju djecu, radimo mi za djecu koja su povjerena našoj skrbi. To je zahtjevnije, ali puno prirodnije i za djecu bolje”, kaže ravnateljica Krznar.
Obiteljske suradnice – produžena ruka sustava
Posebnu vrijednost Centru daju obiteljske suradnice, koje u svakodnevici postaju pravi oslonac obiteljima u potrebi.
“Naše suradnice dolaze u domove i pružaju vrlo praktičnu pomoć: pomažu roditeljima ispuniti obrasce, naručiti se na preglede u bolnici, riješiti pitanje zdravstvenog osiguranja.
Pomažu u planiranju kućnog budžeta, skupljaju ponude za adaptaciju doma, uređuju stambeni prostor zajedno s obiteljima.
Primjerice, u jednoj je obitelji dijete učilo puzati, a kako pod nije bio niveliran i još je bio betonski, pomogli smo skupiti ponude za radove i materijal, uredili smo pod, stavili linoleum, uredili zidove. U drugoj obitelji smo primjerice, osigurali preduvjete za priključak na kanalizaciju.
Suradnice asistiraju i kod upisa u škole ili na Pučko otvoreno učilište – čak voze roditelje na ispite ako treba”, navodi ravnateljica.
Ponekad suradnice donose i male, ali velike promjene: “Jedna je kolegica učila obitelj kako se peku klipići, a na kraju je cijela ulica sudjelovala u pečenju. Takvi trenuci pokazuju koliko male stvari mogu povezati ljude.”
Trenutačno tri obiteljske suradnice brinu o dvadesetak obitelji diljem Međimurja, a time i o šezdesetak djece i četrdesetak odraslih. “Za svakog člana znaju što mu treba, pomažu u školskim zadacima, odlascima liječniku ili u nabavi. Postaju dio obitelji. To nije lako, ali rezultati su konkretni i vidljivi”, dodaje ravnateljica Krznar.
Nepovjerenje koje je nestalo
Kad su krenuli s radom, Centar se suočio s nepovjerenjem korisnika – većinu rada usmjeravaju na romska naselja, koja su pak posebno socijalno osjetljiva.
“Kako je Hrvatski zavod za socijalni rad upućivao obitelji na nas, ljudi su nas često doživljavali s dozom straha.
Zavod, osim što na različite načine pomaže korisnicima, ima i ovlasti za provođenje različitih mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, pa su roditelji strahovali da ćemo im uzeti djecu. No, nakon početnog razdoblja, shvatili su da smo tu da pomognemo.
Danas nam roditelji sami dolaze i žele upisati djecu u naše boravke. Moramo im objašnjavati da nije riječ o vrtiću, već o usluzi koja se ostvaruje putem uputnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, no i to svjedoči da smo stekli povjerenje obitelji u romskim naseljima”, objašnjava Krznar.
Vidljivi pomaci u samo nekoliko mjeseci
Centar je formalno osnovan 2023. godine. Nakon priprema i prvih zaposlenja, na teren su krenuli u svibnju prošle godine.
“Odmah smo počeli s najmlađima u poludnevnom boravku. Radili smo cijelo ljeto i već nakon tri mjeseca djeca su u predškoli pokazala znatne pomake.
Znali su higijenske navike, funkcionirali u grupi, sjedili za stolom. Povratne informacije iz osnovnih škola također su bile ohrabrujuće – djeca koja su izbjegavala školu počela su dolaziti s veseljem, s ponosom pokazivati zadaće. To su trenuci kada shvatite da vaš rad ima smisla”, govori ravnateljica.
Osim napretka djece, i roditelji se aktivno uključuju u život Centra. “Od zajedničkog bojanja guma i sadnje cvijeća u njih do maskiranja uoči maškara – inicijative naših djelatnika brzo postanu aktivnosti cijelog naselja. U Piškorovcu će tako maskiranje i povorka za fašnik zasigurno postati tradicija.”
Zajednica i prihvaćanje
Rad u romskim naseljima imao je svoje izazove, osobito pri zapošljavanju novog kadra, kojeg nedostaje.
“Mnogi su se u početku bojali raditi u romskim naseljima – ipak su to područja pojačanog rizika. No mještani su nas prihvatili nakon nekog vremena, a danas su incidenti rijetki i ne možemo generalizirati da cijela zajednica stvara probleme. Objekti se uglavnom čuvaju jer mještani znaju da su ti objekti tu za njih.
U svakom boravku zapošljavamo i po jednu ženu iz naselja – to je poruka da smo svi zajedno uključeni u inicijativu koja stremi promjenama. Osim toga, one pomažu u komunikaciji, pogotovo s djecom koja još ne govore hrvatski, pa olakšavaju i rad našim odgajateljima”, ističe Krznar.
Podrška institucija i partnera
Centar ima snažnu podršku resornog Ministarstva, UNICEF-a i Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
“Naši boravci kolegicama u Zavodu su ogromna pomoć jer sada imaju kamo uputiti djecu u potrebi za našim uslugama. Ako nema pružatelja usluge, problem ostaje neriješen, a ruke djelatnika Zavoda su vezane. Uspostavom naše mreže u Međimurju sada je to promijenjeno”, naglašava ravnateljica.
Gdje Centar djeluje?
Uz novo sjedište u Pribislavcu, Centar za pružanje usluga u zajednici ima u Čakovcu organizirano stanovanje za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, u Paragu, Piškorovcu, Podturnu i Orehovici poludnevne boravke za djecu, a na području cijelog Međimurja djeluje mobilna psihosocijalna podrška u obiteljima u potrebi.
Planovi za budućnost
Centar planira širenje mreže usluga. Općine Podturen, Mala Subotica, Nedelišće i Orehovica već su ustupile prostore, dok je Županija dala na korištenje bivši pedijatrijski dispanzer u Čakovcu.
“Taj ćemo prostor adaptirati kako bismo usluge približili i samom gradu i učinili još dostupnijima. Također, dio našeg novog prostora u Pribislavcu stavit ćemo u funkciju socijalnih usluga za djecu i njihove obitelji.
Uz to, planiramo izgraditi dvije kuće za organizirano stanovanje za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Dunjkovcu i Ivanovcu. Grad Čakovec i Općina Nedelišće već su nam ustupili zemljišta i na tome smo im jako zahvalni. Izrađujemo projektnu dokumentaciju i planiramo projekte prijaviti na natječaje Europskog fonda za regionalni razvoj”, kaže Krznar.
Mobilnost i pristupačnost – ključ uspjeha
Mobilnost je, dodaje za kraj, ključ uspjeha: “Nema smisla imati uslugu samo u jednom centru ako obitelji ne mogu doći do njega. Zato nam je od početka bio važan vozni park.
Trenutačno imamo četiri vozila kupljena iz proračuna i jedno donirano. No, plan nam je nabaviti i kombi vozilo kako bismo osigurali još veću dostupnost usluga, ali i djecu lakše vodili na izlete i izvan naselja. Ne želimo da ona budu zatvorena u svoje sredine – trebaju vidjeti svijet izvan njih.”
Centar za pružanje usluga u zajednici Međimurje u novoj zgradi u Pribislavcu nije samo institucija – to je živi sustav podrške. Obiteljske suradnice, odgajatelji i cijeli tim dokazuju da socijalna skrb može imati ljudsko lice.
Djeca koja danas s ponosom nose zadaću u školu, roditelji koji peku klipiće s obiteljskim suradnicama, zajednice koje su prihvatile boravke – svi oni svjedoče isto: Centar nije samo zgrada, a njegovi djelatnici nisu samo državni zaposlenici. Oni su anđeli čuvari koji ulaze u živote ljudi i mijenjaju ih nabolje.
