Bilo nam je neizmjerno drago upoznati se s radom ove mlade, nadarene umjetnice, a još nas više veseli što smo privilegirani podijeliti to sa vama, objavljeno je na blogu dizajnsvakidan.com.
Korina Đurkin učenica je Graditeljske škole Čakovec gdje pohađa smjer likovne umjetnosti i dizajna. Živi u Kuršancu, mjestu pored Čakovca a u slobodno vrijeme dane krati čitanjem, crtanjem i sviranjem violine. Više o njoj i njenim radovima saznajte u nastavku.
Koliko dugo već crtaš?
– Što se tiče mog iskustva , mogla bih reći cijeli život . Otkad znam za sebe, crtam neke motive koji mi kradu oko . Ali ovako ozbiljnije, otkad imam i neke prihode od toga, već 6 godina.
Koji su ti najčešći motivi?
– Moji najčešći motivi su psi i konji. Ne bih odbila crtanje ni bilo koje druge životinje, ali to je najpoželjnije ovih godina. Mislim da sve oko nas sadrži svojevrsnu dozu ljepote, ali najveći prikaz te ljepote, koliko vanjske toliko i unutarnje, prikazuju upravo životinje i priroda.
Gdje crpiš inspiraciju i imaš li uzore?
– Inspiraciju crpim iz svega što me nadahnjuje. Svaka pozitivna sitnica koja se nalazi u mom okruženju apsolutno djeluje na moju inspiraciju. Naravno, ponekad prevladaju negativni osjećaji, ali kao osoba koja je vječiti ekstremist i perfekcionist , ne dopuštam da to utječe na moje crtalačke sposobnosti kao i na krajnji rezultat.
Najdraža tehnika?
– Olovka. Bila i ostala.
Čime crtaš?
– Do prije godinu dana crtala sam ugljenom, prešanim ugljenom, kredama, suhim pastelama u olovci i štapiću te olovkom, ali nekako se praktičnije čini crtati samo olovkom različite tvrdoće/mekoće, a i više ljudi voli crno-bijelu varijantu njihovih kućnih ljubimaca tako da sam se fokusirala na daljnje crtanje samo olovkom uz izuzetak pastele za crni papir.
Planiraš li kakvu izložbu u skorije vrijeme?
– Izložbe će biti, ali ne znamo još točno kad jer treba malo poviše radova za taj pothvat.
Radim na tome, tako da će o tome biti objavljeno kad bude dogovoren siguran datum i ostali detalji.
Profitiraš li od svog rada ili radiš isključivo za sebe?
– I jedno i drugo. Ja radim konstantno bez obzira na to imam li narudžbu ili ne. Radim za sebe, za svoju zbirku i zbirku koja će biti predstavljena na mojoj izložbi , a isto tako radim i za profit.
Koliko tvoja škola, odnosno smjer, utječe na razvoj tvojih kreativnih i crtačkih sposobnosti?
– Pa, da budem iskrena – nimalo. Sve te stvari koje kolege iz razreda uče na satovima iz raznih predmeta ja znam od prije, barem što se tiče praktičnog dijela. Samouka sam osoba i nikad nisam pohađala nikakve satove učenja crtalačkih tehnika ili bilo čega. Bitna je praksa, sakodnevni trening ruke i preciznosti te, naravno, oko za detalje, perspektivu i ostalo.
Tvoji planovi za budućnost?
– Moji planovi za skoriju budućnost nisu još kristalno jasni. Mnogo puta govorilo se o daljnjem obrazovanju na likovnoj akademiji, ali odustala sam od toga jer smatram da bi bilo bolje otići na neki fakultet koji mi omogućuje bolji posao, a uz to se isto tako mogu se baviti crtanjem kao hobijem kao što sam se bavila i dosad te usput zarađivati.
Obožavam psihijatriju kao granu medicine i stvarno bih voljela raditi to u budućnosti, no sve ovisi o mogućnostima. Tako da još nije sigurno kamo dalje, ali bit će jasnije uskoro.
