Uoči utakmice 1. kola Međimurske nogometne lige između domaćeg Omladinca i NK Strahoninca vladala je vrlo emotivna atmosfera
Okupila se slavna generacija Viko Omladinca koja je svojim uspjesima ispisala zlatna slova klupske povijesti. Tako je u razdoblju od 2. do 19. lipnja 1985. godine NK Viko Omladinac igrao kvalifikacije za Drugu saveznu ligu.
Pravo sudjelovanja u kvalifikacijskim susretima stekli su Zagreb i Viko Omladinac, prvi i drugi u sjevernoj skupini, Belišće i Šparta, prvi i drugi u istočnoj skupini, riječki Orijent, prvak zapadne skupine, te prvak južne skupine Hrvatske nogometne lige, momčad Zadra.
Prema ždrijebu, Viko Omladinac bio je u skupini „B“ i odigrao je međusobne susrete s momčadima Zadra i Šparte, u kojima je ostvario dvije pobjede i dva poraza. Skupio je četiri boda, jednako kao Zadar i Šparta, no s boljom gol-razlikom u finale kvalifikacija plasirao se Zadar. U finalu su snage odmjerili Zagreb i Zadar, a u Drugu saveznu ligu plasirao se Zadar kao pobjednik kvalifikacija.
Novo Selo Rok postalo je poznato upravo po Viko Omladincu, koji je tih godina pretekao svoje najbliže i daleko poznatije međimursko-zagorske konkurente Varteks i MTČ-Slogu te preuzeo vodeću ulogu u Hrvatskoj ligi – sjever.
Viko Omladinac bio je superioran i ostalim takmacima iz većih centara poput Slavena iz Koprivnice, Segeste i Metalca iz Siska, Karlovca, BSK Česme iz Bjelovara, Radnika iz Velike Gorice, Lokomotive i Zagreba, Jugokeramike iz Zaprešića, Mladosti iz Petrinje… Po prosjeku gledatelja klub je bio najposjećeniji u ligi. U razdoblju od 1980. do 1990. godine klub je bio višestruki osvajač Kupa na području Međimurja.
Vrijedi istaknuti da je većina prisutnih igrača tadašnje ekipe izborila i plasman u šesnaestinu finala Kupa Jugoslavije 1982./1983., u susretu s NK Rijekom na stadionu Sloge u Čakovcu.
Igrači su tada bili amateri, sposobni, vrijedni, složni i svi zaposleni. Novac im nije bio glavni interes – igrali su srcem. Tajna dobrih rezultata ležala je u istinskom povezivanju rada i interesa Vika, Mjesne zajednice i kluba. Treba spomenuti i zaslužne članove Uprave kluba, među kojima su se posebno istaknuli Josip Koroš, Stjepan Hamonajec, Vlado Korbar, Josip Žižek, Josip Zorčec, Franjo Kapun, Josip Mavrek, Franjo Vuković, Ivan Ovčar i mnogi drugi entuzijasti.
Radna organizacija Viko, s generalnim direktorom Rudijem Molnarom, ulagala je u klub koji je proslavio ime Vika. Otvorila je i pogon obuće u Međimurju (Goričan) s više od tisuću zaposlenih te udružila proizvođače sportske obuće u SOUR Yassa, pomažući i druge klubove.
Radna organizacija Viko sudjelovala je i u početku gradnje sadašnjeg stadiona, koji je bio velika nužnost, sve do trenutka kada je nametnuta „afera mjenica“, od koje se nisu oporavili, a dodatno ih je pogodila i sve veća svjetska konkurencija u njihovoj branši.
Najuspješniji glavni trener ove slavne generacije bio je Zvonko Oskoruš. Treba spomenuti i kako su nastupe Viko Omladinca pratili tandem Ivo Vurušić s kamerom i komentator Mladen Šarić, pa su se utakmice u tjednu nakon treninga detaljno analizirale. Vjerojatno se tada takvom metodom stručnog i pedagoškog rada nije služila niti jedna druga nogometna momčad u našoj zemlji.
Samo okupljanje „zlatne generacije“ bilo je vrlo emotivno. Prisjećali su se lijepih povijesnih trenutaka koje im je donijelo igranje za Viko Omladinac. Nakon utakmice svi su se igrači te generacije družili s navijačima uz domjenak i osvježenje.
Na kraju treba posebno naglasiti kako su veliki dio same organizacije okupljanja ponijeli Vladimir Topolnjak i Božidar Kolarić „Lupi“.
