Mihael Lajtman imao je svojevrstan hobi, ispričao nam je njegov otac koji čeka da pronađu ubojicu
Mihael Lajtman iz Hemuševca star 33 godine ubijen je, to jest smaknut hicem u potiljak 9. srpnja. Prošlo je gotovo dva mjeseca, a svirepi ubojica još nije pronađen – ili barem još nije krenula akcija njegova privođenja!
Posjetili smo njegov dom i razgovarali s ocem Ivanom Lajtmanom. Nije to bio lagan razgovor, sve su karte položene na stol.
Pričali smo i o mogućim motivima i drogi i načinu života. Bez dlake na jeziku gospodin Lajtman otvorio je dušu, uz podršku supruge Milice.
-Ono što nas najviše boli je što su našeg Mihu mediji i komentatori složno proglasili kriminalcem. Gdje je onda taj novac od kriminala, zašto je trebao našu pomoć da bi imao gdje spavati? Miha nije bio divljak. Svi koji su ga poznavali znaju o čemu pričam. Kad bi došao u kafić svakome bi platio piće. Kad bi ga tko zvao u pola noći, skočio bi i pojurio pomoći. Voljeli su ga ljudi, a osobito djeca. Imao je svojih muha, ali imao je i poštovanje svih. Samo mu nisi smio mater kleti, oca si valjda smio – započeo je s onim što ih najviše tišti.
Zašto je bio u zatvoru?
Bio je veliki ljubitelj prirode, otišao bi sa psom u šumu, ponekad i prespavao vani. No, nije bio beskućnik. Imao je adresu u Hemuševcu, roditelji su mu platili i izradu osobne iskaznice.
Otac mu je dogovorio stan kod benzinske postaje u Svetom Križu u kojem je živio s djevojkom. Odnijeli bi mu i jelo. A priče da je živio po romskim naseljima ne drže vodu.
Ponekad bi ga tamo odveo popravak, poliranje ili lakiranje automobila. Djeca su trčala za njim, donio bi im lizaljke; i otac bi se ponekad pridružio “na fuš”.
Ivan Lajtman pokazuje nam tetovažu na lijevoj podlaktici, staru nekih pet godina. To je arhanđeo Mihael, napravio ju je u čast svom najstarijem djetetu. I onda krećemo na rekonstrukciju kobnoga dana.
-Mihael je bio vezan uz nas, javljao se, želio dobro jutro, pitao kako smo mi, djeca, psi… Živio je, dakle, u tom stanu u Svetom Križu. Da, došao je iz zatvora netom prije. No, u njemu je bio 12 dana zbog neplaćenog prometnog prekršaja iz 2021. godine, jer se nije javio na rad za opće dobro! To je taj kriminal, čak su ga zbog gužve pustili prije roka. Uglavnom, čuli smo se te večeri oko 18 sati, video-pozivom; mi smo tu sjedili. Krenuo je pješice prema Orehovici, nekom prijatelju. I tada se nešto dogodilo, nešto zbog čega je krenuo natrag, istim tim putem prema Maloj Subotici. Netko ga je namamio, netko koga je vjerojatno poznavao – kreće priča.
Prošao je pored njega
Tren kad je shvatio da nešto ne valja bio je kad mu je stigla poruka Mihaelove djevojke “da ga nebre dobiti, neka on pokuša i vidi je li živ”! Tu je poruku vidio ujutro, kad je ustajao da bi krenuo na posao. Ako smo dobro shvatili, djevojka je spomenula i da je otišao “na grabu”.
Stao ga je nazivati, ali nije bilo odaziva. Znao je da nije dobro, jer sin nikad nije gasio mobitel. Pošao je na ribnjak u Malu Suboticu i obišao ga. Nije detaljno pregledavao, nije odmah pomišljao na najgore.
-Bilo je to oko 11 sati kad sam obišao grabu. I tako sam prošao tri metra pored Mihe, pored toga šaša u koji ga je ubojica odvukao – priča nam Ivan Lajtman dok mu glas podrhtava.
Njegov sin na tom je mjestu pronađen nekoliko sati kasnije i počeo je očevid koji do zaključenja ovoga broja nije dao konačnog rezultata. Pitamo ga i za tu drogu s kojom ubijenog dovode u vezu. Da, popušio bi džoint s galaxyjem, potvrđuje otac. Pridružuje se supruga Milica koja se nasmijala čuvši izraz “ozbiljni diler”.
Još konkretnije, kaže gazda, ako bi nakon neke primopredaje galaxya imao 10 eura više to je bilo to, taj red veličine. Evo, toliko su otvoreno Lajtmani pričali s nama.
Znao se i napiti, nije bio cvijeće. I posvađati. Bio je i slučaj obiteljskog nasilja. Oni su prijavili, htjeli su da se sustav uključi, možda da ode na neko liječenje. Kažu da se to nije dogodilo.
Ubijen i ponižen
-No, Mihine su kazne mahom prekršajne i nije to zaslužio, takvo blaćenje, da ga se prikazuje kao najvećeg kriminalca. Nije zaslužio ni da bude tako ubijen, ponižen, da kleči s pištoljem na glavi – duboko je uzdahnuo Ivan Lajtman.
Jedino si s policajcima sin nije bio dobar, smije se otac. Nekad im je bježao na motociklu, kad bi ih vidio uplašio bi se, mislio je da “opet idu za njim”. Na leđima je tetovirao “ACAB” – što nećemo prevoditi, a isposlovali su i registarske tablice “1312”, što opet znači isto.
I stižemo do glavnog, a to je ipak spomenuta droga, taj milje. Naime, Mihael Lajtman imao je svojevrsni (mentalni) hobi. Prema očevim riječima znao je sve o svima. Bio je iznadprosječno inteligentan, kaže, i sve je pamtio – detalje ljude, postupke, s ove i one strane zakona!
-Sve sam bliži tome da je Miha previše znao te da je stoga naručeno njegovo ubojstvo. Ali najbolje je da se na ovome zaustavim. Moglo bi to i odjeknuti kad bude raspetljano. Istraga je u tijeku i ne mogu je forsirati. Vjerujem da će stvar biti riješena – zaključio je.
I on nam je kazao kako su priče o silovanju, odrezanim dijelovima tijela i slično izmišljene seoske priče. To neslužbeno doznajemo i iz sustava… Ali dodaje da nije bio opljačkan – na ruci je bio sat vrijedan 300 eura.
Tko im je ubio sina?
Agonija obitelji Lajtman se tako nastavlja. Svako se jutro budi i pogleda mobitel na kojem je Mihaelova fotografija te do noći razmišlja tko im je ubio sina u Maloj Subotici. Tamo je i rođen
-u Jurčevcu – i živio prvih šest godina.
Sjetio se još za kraj kako su Mihaela prije godinu dana napali u nekom haustoru u Čakovcu, udarili ga dva puta letvom po glavi straga, razbili mu nos i zube…
Intenzivne mjere traganja
Ubojstvo pokojnog Mihaela Lajtmana najteže je kazneno djelo koje je ove godine počinjeno na području Policijske uprave međimurske. Sukladno tomu, poduzimamo intenzivne mjere traganja za počiniteljem prikupljanjem obavijesti od građana te provođenjem izvida i dokaznih radnji.
Budući da Zakon o kaznenom postupku propisuje tajnost izvida, nismo u mogućnosti upoznati javnost s njihovim sadržajem – odgovaraju u PUM-u na naš upit dokle su stigli u potrazi za ubojicom.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3669.
